U sjeni zločina koji su nad Bošnjacima 23. listopada 1993. godine počinili pripadnici HVO-a, a koji je dobio sudski epilog i pred domaćim i pred haaških pravosuđem, ostali su brojni nekažnjeni zločini, razaranja te u konačnici etničko čišćenje uz progon 10 tisuća Hrvata iz Vareša. Počinitelji su pripadnici Armije BiH, čiji su tragovi zločina i 33 godine poslije vidljivi, od Kopijara, preko Borovice do samoga Vareša. Kao i prethodnih godina, odavanje počasti žrtvama, obljetnicu progona i zločina nad Hrvatima Vareša organizira Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata na čelu s Udrugom obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša, piše Večernji list BiH.
Najokrutniji zločini
Program obilježavanja započeo je 18. listopada u Kopijarima, selu koje je spaljeno pet dana prije zločina u Stupnom Dolu. Razlika je samo u nacionalnosti žrtava, pa Kopijari, za razliku od Stupnog Dola, nikad nisu dobili potrebnu pozornost u medijima niti je za spaljeno selo i njegove protjerane stanovnike ikad itko odgovarao. Prema popisu iz 1991. godine, Kopijari su imali 195 stanovnika, od kojih su većinu činili Hrvati. Na popisu 2013. u Kopijarima nije bilo nijednog stanovnika. I 33 godine nakon što su postrojbe Armije BiH spalile selo i protjerale sve njegove stanovnike, Kopijari su i dalje sablasno pusti. Tek povremeno svoja i ognjišta svojih predaka obiđu nekadašnji stanovnici. Život u Kopijarima nekad preživio je samo u sjećanjima stanovnika ovog sela. Istina i pravda ostale su im nedostižne, jednako kao i Hrvatima Borovice, koji su istu sudbinu doživjeli 5. studenoga 1993. godine.
I Donja i Gornja Borovica, u koju pripadnici 7. muslimanske brigade i kakanjskih postrojbi Armije BiH ulaze tog dana, bez pruženog otpora, do temelja su porušene. Oni koji su vjerovali da im Armija BiH neće nauditi, uglavnom starije osobe, pobijeni su na najokrutnije načine. Jozo Pavić je zaklan, Marko Parić zapaljen u svojoj kući, Stijepo Marković ubijen tupim predmetom, podaci su o stradanju Hrvata u Borovici iz knjiga pokojnog Ivice Mlivončića u kojima su detaljno dokumentirani zločini nad Hrvatima Vareša. Nakon spaljenih sela i progona hrvatskog stanovništva, 10 tisuća vareških Hrvata početkom studenog ratne 1993. godine bilo je prisiljeno napustiti ovu općinu. Većina, njih 7,5 tisuća, spas pronalazi u Kiseljaku. “Naš masovni egzodus počinje 2. studenoga 1993. godine kada smo s ciljem spašavanja golih života bili prisiljeni napustiti Vareš.
Trideset i tri godine poslije boli nas što su naše žrtve, ubojstva, progon, spaljena i opljačkana sela, porušeni sakralni objekti... ostali nekažnjeni. Mi ćemo i ove godine odati dužnu počast žrtvama i pomoliti se za njih, ali i podsjetiti da i hrvatske žrtve Vareša zaslužuju pravdu i istinu kao i sve druge”, kazala nam je Dražana Klarić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša. Spaljena sela, deset tisuća prognanih i 125 ubijenih i poginulih vareških Hrvata epilog su krvavog pohoda Armije BiH na vareška sela i sam grad, od kojeg se mnoga mjesta, poput Kopijara, nikad nisu oporavila. Pravda je ostala slijepa za hrvatske žrtve, a institucije koje su bile dužne uskratile su potporu projektima obnove i povratka u Vareš, jedinu općinu današnje Zeničko-dobojske županije u kojoj su Hrvati prije rata bili većina.
Dan sjećanja
Program obilježavanja 33. obljetnice progona Hrvata Vareša nastavlja se 1. i 2. studenoga 2026. godine obilaskom grobalja na području mjesnih zajednica u kojima počivaju poginuli i preminuli hrvatski branitelji te civilne žrtve rata. Na Dušni dan, 2. studenoga, u crkvi sv. Mihovila u Varešu bit će služena sveta misa za sve poginule i nestale hrvatske branitelje te civilne žrtve Domovinskog rata. Prije svete mise predviđeno je polaganje cvijeća i paljenje svijeća kod središnjeg spomen-obilježja u Varešu, dok će nakon misnog slavlja biti izmoljeno zajedničko opijelo za sve pokojne. Program obilježavanja završava 8. studenoga Danom sjećanja, okupljanjem ispred kapelice u Višnjićima, gdje će na spomen-obilježju biti položeni vijenci i zapaljene svijeće. Braniteljske udruge HVO-a i svi koji sudjeluju na ovaj način, kažu, nastavljaju njegovati kulturu sjećanja, čuvati uspomenu na žrtve te iskazivati im poštovanje, ali i podsjećati na činjenicu da je progon Hrvata Vareša tek jedan od brojnih zločina Armije BiH koji i nakon više od 33 godine vapi za pravdom i istinom!