Možda ste već čuli za podatak kako su banane odličan izvor kalija pa čak i da su "najbolji prirodni lijek za manjak kalija“? Evo zašto je ne biste trebali uzimati zdravo za gotovo.
Banana doista sadrži kalij, otprilike 350-400 mg po plodu srednje veličine, no to nije ni približno najviša vrijednost među namirnicama. Primjerice, mahunarke, lisnato povrće, krumpir ili čak obična rajčica mogu sadržavati jednako ili više kalija po porciji. Problem nastaje kada se banana počne preporučivati kao nešto što treba konzumirati u većim količinama, primjerice kod grčeva u mišićima, umora ili nakon treninga, uz poruku da "slobodno pojedete dvije-tri dnevno“, piše Slobodna Dalmacija.
Kod zdravih osoba to uglavnom neće predstavljati problem jer bubrezi višak kalija učinkovito izlučuju. Međutim, kod osoba s oštećenom funkcijom bubrega situacija je bitno drugačija. Bubrezi tada ne mogu regulirati razinu kalija u krvi na isti način pa se on može početi nakupljati. Isto vrijedi i za osobe koje uzimaju određene lijekove, osobito ACE inhibitore, antagoniste angiotenzinskih receptora ili diuretike koji štede kalij, a koji se često propisuju kod hipertenzije ili srčanih bolesti.
Povišena razina kalija u krvi, odnosno hiperkalemija, u početku može proći neopaženo, ali u težim slučajevima može dovesti do slabosti mišića, trnaca, mučnine, pa čak i do ozbiljnih poremećaja srčanog ritma.
Upravo zato se osobama s bubrežnim bolestima često savjetuje ograničavanje hrane bogate kalijem, uključujući banane.
Drugim riječima, savjet da se kod grčeva ili umora "pojede još jedna banana zbog kalija“ može biti bezazlen za većinu ljudi, ali za dio populacije koji ima kronične bolesti ili uzima određenu terapiju može imati suprotan učinak od željenog.