Žena koja je tijekom porođaja zamalo izgubila život tvrdi da je tijekom iskustva “s one strane” susrela svog preminulog oca — ali da ju je on poslao natrag na Zemlju uz poruku da raj “nije mjesto, nego stanje postojanja”.Jane Dawson iz Škotske kaže da je u trenutku najveće boli osjetila kako joj duša napušta tijelo. Sva je patnja nestala, a ona se, tvrdi, našla u prostoru između fizičkog i nefizičkog svijeta, ispunjenom “poznatom energijom”. Tamo je, kako kaže, susrela svog oca, koji je umro samo tri mjeseca ranije, piše Mirror.
To iskustvo, ističe, promijenilo je sve što je mislila o životu i smrti. “Shvatila sam da život zapravo nikada ne završava. Smrt je iluzija”, kaže. No dodaje i da joj je otac dao neočekivanu lekciju — da raj nije fizičko mjesto. “Postoji fizičko — kad imamo tijelo i živimo na Zemlji — i nefizičko, energetsko područje. To objašnjava kako sam mogla ‘sresti’ svog oca. Raj je stanje bivanja, a ne lokacija.”
Jane je prije 24 godine imala teške komplikacije pri porodu sina. U jednom trenutku, kaže, bila je uvjerena da je došao njezin kraj. “Odjednom sam bila potpuno iscrpljena, kao da se gasim. Osjetila sam kako mi duša izlazi iz tijela, a sva bol je nestala — bilo je prekrasno. U tom trenutku osjetila sam prisutnost koju sam prepoznala.”
Opisuje kako je u tamnom, mirnom, ali toplom i ljubavlju ispunjenom prostoru “prepoznala energiju svog oca”. Nije ga vidjela ni čula, kaže, ali je “znala milijun posto” da je to bio on. “Razmjenjivali smo ljubav i znanje, bez riječi. Rekao mi je da nije moje vrijeme i da se moram vratiti — da rodim i odgojim sina.” Prema njenim riječima, otac joj je pokazao i prizore iz budućnosti, a zatim ju je “vratio” u tijelo. Porod je potom, kaže, prošao bez komplikacija.
Nakon što je sin odrastao, Jane kaže da je počela primjećivati nešto “nevjerojatno”: bila je uvjerena da se njezin otac vratio — kroz njezino dijete. “Kad se rodio, izgledao je kao moj otac na fotografijama iz djetinjstva. Kasnije je tražio pendrek i lisice jer je htio biti policajac — što je bio i moj tata”. Jane vjeruje da je njen sin “ponio dio očevog duha”, i to joj donosi ogromnu utjehu.
Za Jane, događaj s porođaja bio je potpuno transformativan. “Prije sam se bojala smrti. Sada joj se čak radujem — kad bude vrijeme. Vjerujem da kad umremo, odlazimo u energetsko područje, sagledamo svoj život i vraćamo se s dijelom stare energije.” Kaže i da osjeća očevu prisutnost uz svog sina: “Nikad nismo sami. Naše postojanje je učenje. Život nikad ne završava — to je kontinuirani ciklus.”