Rimska stela iz Ostrošca kod Jablanice, stara gotovo 1.900 godina, čuva imena i lica obitelji čiji je sin roditeljima podigao spomenik koji svjedoči o prožimanju rimskoga i autohtonog svijeta.
Spomenik se danas nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu pod inventarnim brojem 56.
Riječ je o nadgrobnoj steli od bijelog vapnenca, visokoj 1,59 metara, širokoj 73 centimetra i debeloj 23 centimetra, s reljefnim prikazom bračnoga para u niši koju nose korintski polustupovi.
Obiteljski zavjet uklesan u vapnencu
Ispod portreta stoji latinski natpis:
D(is) M(anibus) / Aeli(o) Rufo / et Tattuiae / def(unctae) ann(orum) LX / P(ublius) Ael(ius) Verus / parentibus p(osuit).
U prijevodu natpis glasi:
Bogovima Manima. Aeliju Rufu i Tattuiji, umrloj u dobi od 60 godina, Publije Elije Ver postavio je ovaj spomenik svojim roditeljima.
Formula Dis Manibus predstavljala je standardnu posvetu dušama pokojnika, a dob od 60 godina odnosi se na majku Tattuiju.
Spoj carskoga Rima i domaćih korijena
Imena i nošnja otkrivaju proces romanizacije u dolini gornje Neretve tijekom 2. stoljeća.
Gentilno ime Aelius upućuje na doba cara Hadrijana (Publius Aelius Hadrianus), kada su mnogi stanovnici provincija stjecali rimsko građansko pravo i preuzimali carevo obiteljsko ime.
Nasuprot muškim članovima obitelji, ime supruge Tattuije pripada domaćem, ilirskom odnosno paleobalkanskom imenskom fondu provincije Dalmacije.
Na reljefu je Tattuia prikazana u tradicionalnoj ženskoj nošnji s pokrivalom za glavu, fibulama, pojasom i naušnicama. Rufus nosi sagum, teški vuneni vojnički i putnički ogrtač.
Vrh stele krasi trokutasti zabat s prikazom glave Gorgone Meduze kao zaštitnim simbolom protiv zla te dva prateća dupina.
Slučajan pronalazak na oranici
Spomenik je pronađen početkom veljače 1897. godine u naselju Drnopolje kod tadašnje željezničke postaje Ostrožac.
Trgovac Pero Trogelić prikupljao je građevni kamen na svojoj oranici i pritom otkopao temelje antičke zgrade, gdje je stela ležala razbijena u šest dijelova, zajedno s glavicom stupa.
Okolnosti je 1902. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH zabilježio arheolog Carl Patsch, istaknuvši zasluge upravitelja postaje L. Fedyja, koji je spriječio uništenje nalaza i osigurao njegov transport u Sarajevo, piše Jablanicalive.com.
Nalaz potvrđuje postojanje većeg rimskog naselja i klesarske radionice uz Neretvu, na prostoru čiji je dio kasnije potopljen stvaranjem Jablaničkog jezera.