Duboko u šumi kod Zavidovića, uz Duboki potok, kriju se neobične kamene kugle gotovo savršenog oblika. Najveća među njima promjera je oko tri metra i teška približno 35 tona, zbog čega se često navodi kao najveća takva kugla u Europi.
Zbog njih su se godinama ispredale priče o meteoritima, drevnim civilizacijama i misterioznim silama. No, geolozi za ovaj neobični fenomen imaju sasvim prirodno objašnjenje.
Za početak, važno je razlikovati dvije vrste kamenih kugli koje se često pogrešno stavljaju u isti kontekst, piše N1 BiH.
Jedne su napravili ljudi i poznate su kao petrosfere. Najpoznatije se nalaze u Kostariki, gdje ih je više od 300 izradila drevna kultura Diquis.
Kugle kod Zavidovića, međutim, pripadaju potpuno drugoj skupini – riječ je o prirodnim konkrecijama, nastalima bez ljudske intervencije.
Sve počinje sitnim zrnom
Konkrecije nastaju u sedimentu, odnosno u slojevima pijeska ili mulja koji su se nekada nalazili na dnu mora ili jezera.
Proces započinje oko svojevrsne jezgre. To može biti fosil, komadić školjke, zrno pijeska ili neki drugi mali predmet koji se razlikuje od okolnog sedimenta.
Kroz takav sediment prolazi voda bogata otopljenim mineralima, najčešće kalcitom, odnosno kalcijevim karbonatom. Kada minerali naiđu na jezgru, počinju se taložiti oko nje.
Ako se proces odvija približno jednako u svim smjerovima, nastaje pravilna, gotovo savršena kugla.
Zbog toga se nastanak konkrecija često uspoređuje s nastankom bisera. Kod bisera se slojevi materijala također postupno talože oko sitnog jezgrenog objekta u školjci.
Razlika je u vremenu. Biser može nastati tijekom nekoliko godina, dok za nastanak ovakve kamene kugle trebaju milijuni godina.
Kako su završile na površini?
Ako su nastale unutar sedimenta, postavlja se pitanje kako su se onda našle u šumi, uz potoke i na padinama.
Odgovor se krije u njihovoj tvrdoći.
Minerali su tijekom vremena čvrsto povezali materijal od kojeg je konkrecija sastavljena, pa je ona postala znatno otpornija od okolnog sedimenta. Kiša, voda i vjetar milijunima su godina postupno odnosili mekši materijal, dok su tvrđe kugle ostajale, piše N1.
Zato se takve tvorevine često mogu pronaći upravo uz potoke i na padinama, gdje je erozija najizraženija.
U okolici Zavidovića pronađene su upravo uz vodotokove. Mještani pritom prenose priču da je prije nekoliko desetljeća snažna kiša promijenila tok potoka i izbacila neke kugle na površinu.
Deseci kugli, jedna teška čak 35 tona
Na širem području općine Zavidovići pronađeno je više desetaka kamenih kugli. Spominje se brojka od oko 60, među kojima je desetak dobro očuvano, dok su ostale napuknute ili oštećene.
Većina ih je promjera do oko dva metra.
Ipak, posebnu pozornost privlači golema kugla pronađena u Podubravlju. Promjer joj je oko tri metra, a težina se procjenjuje na približno 35 tona. Zbog svojih dimenzija često se ističe kao najveća prirodna kamena kugla u Europi.
Slične konkrecije pronađene su i na drugim područjima Bosne i Hercegovine, među ostalim kod Kaknja, Olova, Žepča, Banje Luke, Gračanice i Teočaka, ali uglavnom u znatno manjim dimenzijama.
Nisu meteoriti, a nisu ih napravili ni drevni narodi
Neobičan izgled kugli očekivano je doveo i do brojnih teorija.
Jedna od njih tvrdi da je riječ o ostacima meteorita. Geološka svojstva, sastav i način na koji su kugle raspoređene ne podupiru takvu teoriju. Posebno je teško objasniti zašto bi se navodni meteoriti pojavili u nizu uz jedan potok.
Druga teorija pripisuje ih drevnim civilizacijama. Takve tvrdnje povezivale su se i sa Semirom Osmanagićem, poznatim po teorijama o navodnim piramidama kod Visokog, koji smatra da su neke kamene kugle mogle biti ljudsko djelo.
Znanstvena istraživanja takvu interpretaciju ne potvrđuju. Analize njihova sastava, uključujući istraživanja provedena 2007. godine, upućuju na to da je riječ o prirodnim tvorevinama sedimentnog podrijetla.
Jednostavno rečeno, kugle su sastavljene od materijala sličnog onome u okolnim stijenama, samo što su tijekom vremena mnogo snažnije cementirane mineralima.
Mjesto koje privlači i turiste
Unatoč znanstvenom objašnjenju, kamene kugle kod Zavidovića i dalje imaju gotovo mitski status.
Neki posjetitelji vjeruju da posjeduju posebnu energiju pa na lokaciju dolaze meditirati. Zabilježena je čak i posjeta poglavice jednog gvatemalskog plemena koji smatra da postoji povezanost između kugli u Južnoj Americi i onih kod Zavidovića.
Park u Grabu, gdje se nalaze neke od kugli, godišnje posjeti oko dvije tisuće ljudi, a do lokaliteta vode uređene staze uz potok.
I možda je upravo u tome najveća zanimljivost cijele priče. Za nastanak ovih gotovo savršenih kamenih kugli nisu potrebni drevni graditelji, izvanzemaljci ni meteoriti. Priroda je sama, sloj po sloj i tijekom milijuna godina, uspjela oblikovati kamen u gotovo savršenu kuglu – što je možda jednako fascinantno kao i svaka misteriozna teorija.