Priča o kravati započinje u vihoru Tridesetogodišnjeg rata, sukoba koji je od 1618. do 1648. pustošio Europu. U kaosu baruta i blata, hrvatski vojnici, poznati po hrabrosti i načinu ratovanja, isticali su se posebnim detaljem. Oko vrata su nosili živopisne, najčešće crvene rupce, vezane u prepoznatljiv čvor. Taj komad tkanine nije bio samo ukras; imao je praktičnu svrhu zaštite od prašine i znoja, a u nuždi je mogao poslužiti i za previjanje rana. No, nosio je i duboku, emotivnu poruku. Prema tradiciji, djevojke i supruge darivale su te rupce svojim muškarcima prije odlaska u rat kao znak vjernosti i nade u sretan povratak.
Presudan trenutak dogodio se sredinom 17. stoljeća, kada su hrvatske konjaničke pukovnije stigle u Pariz kako bi služile francuskom kralju Luju XIII. U gradu koji je već tada bio epicentar mode, pojava vojnika s elegantno vezanim rupcima izazvala je pravu senzaciju. Parižani, naviknuti na krute i neudobne čipkaste ovratnike koji su dominirali aristokratskom modom, bili su oduševljeni jednostavnošću i profinjenošću ovog novog stila. Hrvatski je rubac nudio osvježavajuću alternativu - bio je praktičan, muževan i nosio je priču o dalekim, hrabrim ratnicima. Brzo je postao glavni predmet razgovora u pariškim salonima i na dvoru.
Popularnost novog modnog dodatka zapečatio je mladi kralj Luj XIV. On je, sa samo sedam godina, 1646. počeo nositi rubac vezan "na hrvatski način", odnosno "à la Croate". Taj je čin bio dovoljan da marama postane apsolutni modni imperativ za cjelokupno francusko plemstvo. Izraz "à la Croate" ubrzo se fonetski transformirao u novu francusku riječ - "cravate", koja je postala univerzalni naziv za ovaj odjevni predmet. Koliko su Francuzi prigrlili ovaj hrvatski "izum" najbolje svjedoči podatak da je 1667. utemeljena posebna konjanička pukovnija pod nazivom "Royal Cravates", sastavljena od Hrvata koji su je nosili kao dio službene odore.
Kako je Francuska Luja XIV. bila neupitni kulturni centar Europe, moda s njezina dvora širila se kontinentom brzinom munje. Kravata je postala nezaobilazan simbol otmjenosti, elegancije i društvenog statusa. U Englesku ju je donio kralj Karlo II. po povratku iz izgnanstva, a od tamo je nastavila pohod. Kroz 18. i 19. stoljeće kravata je evoluirala, poprimajući različite oblike i stilove vezanja, od kojih je svaki nosio svoju poruku. Tijekom Francuske revolucije, primjerice, crna kravata postala je znakom prosvjeda, dok su u Engleskoj sveučilišta i klubovi počeli koristiti specifične boje i uzorke kao oznake pripadnosti.
Svoj moderni oblik kravata je dobila u 20. stoljeću, postavši neizostavan dio poslovne i svečane odjeće. Danas ona simbolizira profesionalizam, ozbiljnost i dobar ukus, a sposobnost da podigne svaku odjevnu kombinaciju čini je klasikom. Od uskih modela do leptir-mašni, od svile do vune, raznolikost je golema. U Hrvatskoj se njezino nasljeđe s ponosom čuva. Neprofitna udruga Academia Cravatica promovira je kao hrvatski i svjetski simbol, a 18. listopada obilježava se Svjetski dan kravate. Taj je datum odabran u spomen na spektakularnu instalaciju Marijana Bušića iz 2003., kada je divovska crvena kravata, duga 800 metara, obavijena oko pulske Arene, ušavši time u Guinnessovu knjigu rekorda .