U Narodnoj knjižnici u Širokom Brijegu, u organizaciji širokobriješkog Ogranka Matice hrvatske u suradnji s fra Mladenom Rozićem, upriličeno je predstavljanje knjige “Opojni miris Brunovih karanfila” Srećka Župića. Knjiga donosi sjećanja na Antu Brunu Bušića i Zvonka Bušića, izbor iz djela A. B. Bušića te niz njegovih pisama koje je iz emigracije pisao prijateljima. Autor ove vrijedne knjige rođen je 1950. u Vinjanima Donjim, a Studij filozofije završio je u Zagrebu 1975. Župić je i dragovoljac Domovinskog rata. U svojoj knjizi piše o druženju s Brunom, posebno u vrijeme Hrvatskoga proljeća 1971. godine. Program je vodio Gojko Jelić, predsjednik OMH Široki Brijeg, knjigu su predstavili književnik Mladen Vuković i novinar Josip Jović, a u glazbenom dijelu programa nastupio je Family band. Čuli smo niz zanimljivih podataka vezanih uz život Ante Brune Bušića i Zvonka Bušića Taika.
Mladen Vuković istaknuo je kako je Antu Brunu i Taika razdvojila granica između Imotske krajine i Hercegovine. Dodao je i da svaka antologija hrvatskog državnog žrtvoslovlja počinje inicijalima ABB (Ante Bruno Bušić) te i to da su dva hercegovačka Hrvata, hajduk Andrijica Šimić i Zvonko Bušić, odležala najdulje zatvorske kazne po presudi tuđinskih sudova. No, Vuković je u svom stilu kazao i ovo:
- Penelopa je Odiseja čekala 20, a Julienne Bušić Taika 32 godine!
U recenziji ove knjige Vuković ističe i to kako se još ne zna tko je bio Brunin “Juda” koji ga je nakon poljupca i ubio te naglašava: - Evo nam u rukama i osme knjige o tom hrvatskom revolucionarnom publicistu i mučeniku kroz čije se retke isprepliće povijesno-memoarsko, feljtonsko, lirsko i autobiografsko štivo koje je napisao 11 godina mlađi sumještanin i prijatelj.
Josip Jović govorio je o dvama fenomenima – Hrvatskom proljeću 1971. i hrvatskoj političkoj emigraciji. Naglasio je kako je u jednopartijskoj Jugoslaviji Matica hrvatska praktički bila – politička stranka. Istaknuo je i da je Bruno Bušić svojim tekstovima bio preteča Hrvatskog proljeća te poslije i vodeći čovjek hrvatske političke emigracije. Jović je u svom stilu rekao da u Hrvatskoj postoji – “unutarnja emigracija”. U predgovoru Župićeve knjige Jović naglašava: “U emigraciji je Bušić definirao i svoj politički program, frapantno podudaran s programom Franje Tuđmana na kojem je prvi predsjednik i ostvario samostalnost.”
Autor Župić u svome je emotivnom obraćanju govorio i o važnosti Udruge “Dalmaherc” (nazvana po početnim slovima Dalmacije i Hercegovine), koja je, uz imotski Ogranak Matice hrvatske, suizdavač njegove knjige o Bruni i Taiku.