Četvrto izdanje Festivala klasične glazbe “Glazba na kamenu” potvrdilo je da se vrijednost koncertnog programa ne mjeri samo imenima izvođača i naslovima skladbi nego i načinom na koji se glazba dovodi u odnos s prostorom, vremenom i publikom. U tri koncertne večeri u Širokom Brijegu, na Drinovačkom Brdu i u Grudama festival je povezao različite izvođačke formacije, glazbena razdoblja i stilske pristupe – od francuske orguljske tradicije, preko Bachova bezvremenskoga nasljeđa i suvremene glazbe do orkestralnog repertoara 19. i 20. stoljeća. U središtu takve koncepcije nije samo predstavljanje klasične glazbe u različitim sredinama nego njezino smještanje u prostore u kojima sakralna arhitektura, akustika i heterogenost publike postaju sastavni dio koncertnog iskustva, piše Večernji list BiH.
Dodatna težina
Festival je otvoren recitalom hrvatske orguljašice Jasmine Belošević u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu. Program pod naslovom “À la française” bio je u cijelosti posvećen francuskoj orguljskoj glazbi, a njegov izbor dobiva dodatnu težinu poznajemo li put obrazovanja same umjetnice. Nakon studija orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i usavršavanja u Leipzigu, Belošević je obrazovanje nastavila u Francuskoj, na Conservatoire à rayonnement régional de Caen u klasi Erwana Le Prada, pritom primajući stipendiju Vlade Republike Francuske. Na najvećim orguljama u Bosni i Hercegovini predstavila je različite stilske slojeve francuske orguljske tradicije, ostvarivši svojevrsni kronološki presjek njezina razvoja. U monumentalnom prostoru širokobriješke Notre-Dame izbor repertoara i zvukovne mogućnosti instrumenta spojili su se u dojmljiv prikaz kolorističkog bogatstva francuske orguljske škole. Publika je koncert ispratila dugotrajnim i gromoglasnim pljeskom, potvrdivši snažan recepcijski odjek programa i iznimnu uvjerljivost umjetničke interpretacije.
Druga večer, održana u crkvi svetoga Ante na Drinovačkom Brdu, donijela je susret dvojice iznimnih umjetničkih senzibiliteta - slovenskoga flautista Marka Zupana i hrvatskoga violončelista Vida Veljaka. Zupan je tijekom svoje karijere nastupao na koncertnim pozornicama diljem Europe, Azije i Sjedinjenih Američkih Država, surađujući s brojnim međunarodnim orkestrima i ansamblima, dok je Veljak, laureat Međunarodnog natjecanja “Antonio Janigro”, umjetnik prepoznat po širokom repertoaru koji velikim dijelom obuhvaća suvremenu glazbu. Program “Odjeci vremena” bio je utemeljen na glazbi Johanna Sebastiana Bacha i njezinu dijalogu sa suvremenim glazbenim jezikom. Odabrani stavci iz Francuskih i Engleskih suita izmjenjivali su se sa skladbama suvremenih autora, čime su različite glazbene epohe postavljene u izravan odnos. Upravo je njihovo suprotstavljanje na najizravniji način pokazalo moć njihova supostojanja, ali i zajednička izražajna uporišta koja nadilaze povijesne i stilske granice. U spoju flaute i violončela taj je odnos dobio novu zvukovnu perspektivu, dok je prostor crkve na Drinovačkom Brdu dodatno istaknuo komornu dimenziju programa. U naselju smještenom na rubu, daleko od većih kulturnih središta, etablirani umjetnici susreli su se pred brojnom publikom, potvrđujući da glazba, iako nastaje u različitim vremenima i kulturama, pripada svakome tko ju je spreman slušati.
Estetski konteksti
Treća, završna večer festivala održana je u crkvi svete Kate u Grudama, gdje je nastupio Komorni orkestar Takt, koji okuplja oko trideset izvođača iz različitih europskih središta, pod ravnanjem maestra Igora Tatarevića. Program su činile Simple Symphony Benjamina Brittena i Peta simfonija Franza Schuberta, djela udaljena više od stoljeća i oblikovana u različitim povijesnim i estetskim kontekstima, ali povezana promišljanjem odnosa prema glazbenoj tradiciji. Schubert u svojoj simfoniji polazi od klasicističkog nasljeđa Haydna i Mozarta, dok Britten svjesno preuzima starije glazbene idiome i preoblikuje ih kroz senzibilitet i skladateljski jezik 20. stoljeća. Njihovim sučeljavanjem vrijeme se ovdje ne pojavljuje kao linearni slijed, nego kao prostor različitih skladateljskih pogleda na tradiciju i njezino nasljeđe. Izvedba Komornog orkestra Takt time je zaokružila festivalski program u kojem se glazbena prošlost nije promatrala kao nešto završeno, nego kao živo nasljeđe koje iz različitih povijesnih perspektiva neprestano dobiva nova značenja.
Prostor i vrijeme tako su se ove godine nametnuli kao dva suptilno povezana lajtmotiva “Glazbe na kamenu”. Dok je prostor određivao zvukovni i ambijentalni karakter svake koncertne večeri, vrijeme je postalo njezina unutarnja programska poveznica: u prvoj se večeri kroz njega putovalo kronološkom gradacijom, u drugoj je upravo suprotstavljanje različitih epoha na jasan i nedvojbeni način pokazalo njihove identitete, dok je treća ponudila svojevrsni kaleidoskopski pogled na različite skladateljske odnose prema tradiciji. Tako su se kroz tri programa mijenjali stilovi, poetike i zvukovni idiomi, dok je u središtu ostalo pitanje što se u glazbi mijenja kroz vrijeme, a što u njoj, unatoč povijesnim i estetskim mijenama, ostaje trajno. Upravo u tom neprestano živom odnosu između naslijeđenoga i novoga “Glazba na kamenu” pronalazi vlastiti prostor – između glazbe koju poznajemo i one koju tek trebamo upoznati.