Podučavao sam postulante kako je važno doći navrijeme na svaku točku u samostanu. Zatim, naglašavao sam kako je važno na svetu misu doći 10 minuta prije početka, a na druge događaje, kao što su objedi, barem pet minuta. Zacijelo, i vi poznajete osobe koje uvijek kasne. Točnost ne poštuju samo Švicarci. Točnost je dio lijepog odgoja.
U 43. poglavlju Pravila Benedikt govori o važnosti točnosti dolaska na molitvene točke i objede. Benedikt naglašava kako je u opatiji na prvom mjestu bogoslužje, on kaže “djelo Božje”. Poziv za odlazak na molitvu oglašavao se zvonom ili udarcima u gong. Redovnici u Benediktovo vrijeme nisu imali satove. On je tražio od monaha da, čim čuju zvono koje ih poziva na molitvu, ostavljaju posao (alat) i krenu na mjesto molitve. Naglašava kako odmah treba požuriti, ali ta žurba treba biti dostojanstvena, tj. ozbiljna. Tako su mogli sačuvati sabranost. Ako redovnik ne bi došao navrijeme na molitvu, morao je ostati izvan kora ili na mjestu koje je opat odredio. Zacijelo, svi bi iz kora vidjeli da je zakasnio. Pretpostavljao je Benedikt kako će se redovnik zbog svoje sramote truditi dođi navrijeme na molitvu. Za svoje kašnjenje redovnik je morao dati zadovoljštinu.
Benedikt je tražio da se navrijeme dolazi i u blagovalište, tj. na objede. Odmah nakon molitve, smatrao je kako je zajedničko objedovanje bitno za samostanski život. One koji bi kasnili na objede opat je trebao ukoriti dva puta. Redovnik koji bi kasnio, i nakon dvije opomene, bio bi isključen iz zajedničkog blagovanja. Jeo bi sam na nekom drogom mjestu i ne bi dobio vino za objed. Tražio je da se u blagovalištu ostaje do kraja objeda, tj. do završetka zahvalne molitve. Već je sv. Bazilije u svome Pravilu tražio da se prije i poslije objeda zajedno moli. Smatrao je kako je kašnjenje na molitvu i na objede znak “unutarnjeg otpora identifikacije sa zajednicom”. Blagovanje nije samo hranjenje tijela. Blagovanje koje počinje i završava molitvom više je od hranjenja tijela, ono ima svoje dostojanstvo.
Dobro je učiti se točnosti jer tako dajemo poštovanje i drugim osobama s kojima se susrećemo.