Mnogi si na ovom bijelom svijetu uzimaju za pravo igrati se Zemljinom loptom. Loptice za golf ili tenis nisu im više zanimljive, više se vole igrati bojevim glavama, ali i najvećom loptom ovoga planeta, njom samom. Lopte i loptice odgovornosti uporno se prebacuje na neku drugu stranu. Tako mnogi Donaldu Trumpu uporno traže dlaku u jajetu, “brinu” se o njegovu zdravlju nazdravljajući svomu, a Donald nakon nekoliko smazanih loptastih McDonald’sa uzvraća udarac te reče i ostade politički živ: “Ne treba meni teretana, ja kad šutnem loptu, ona daleko leti!”. Često na tuđi teren odakle uslijedi retern.
I tako dok se neki igraju sa Zemljom, to jest njezinom loptom, u BiH mnogi se igraju s vlastitom zemljom. I to kao loptom krpenjačom. Uz prljave startove, podmetanje nogu, igranje đonom, mučke udarce laktom, pljuvanje, psovanje, kreveljenje, glumatanje… Toga je bilo i preko glave nakon posjeta Kolinde Grabar-Kitarović Turskoj te BiH. Mnogima se nije svidjelo to što je hrvatska predsjednica rekla kako Hrvatska grli BiH geografski, uz vjeru da je grli i u svakom drugom smislu. Oni koji se žestoko protive jednakopravnosti Hrvata u BiH to grljenje proglašavaju davljenjem, a Muniru Subašić, predsjednicu Udruge “Majke Srebrenice”, opanjkavaju za to što se zagrlila s hrvatskom predsjednicom koju i dalje naziva kraljicom Balkana. Pa su brojni antihrvatski “građanski” radikali više sličili gradskim redikulima. BiH s Hrvatskom ima više od tisuću kilometara zajedničke granice koja bi ove dvije države u kojima žive Hrvati trebala spajati, a sve je više onih koji izmišljaju mali milijun razloga da ta granica što više razdvoji i jedan narod i dvije države.
Često se čuje kako je daytonsko čedo jedno bolesno dijete koje njegovi roditelji umjesto u krilu drže na dijeti. Skrbnici toga siročeta čak su ga i zlostavljali izmjenama i dopunama njegove daytonske domovnice. A pridružuju im se i navodni baštinici Kulin-banove krštenice i ZAVNOBiH-ova kumstva. U odlukama ZAVNOBiH-a piše kako Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska (odnosno bošnjačka od 1993.). Što se u komunističkoj Jugi postupno gazilo, a u Jugi u malom nastavilo se po starom. Jadni stari. Kad bi znao Stari (Josip Broz) što neki rade od Juge u malom, rekao bi da je on bio lagana prehlada prema ovoj trenutačnoj epidemiji političke gripe. Nastavlja se sa zamjenom teza i antiteza. Nastoje od lijepih planina, dolina, rijeka i jezera napraviti pustinju. Pa se obogatiti uvozeći pijesak. I to živi pijesak. A za živu lovu.
Pa smo za vrijeme posjeta hrvatske predsjednice u Sarajevu vidjeli i transparent na kojem je pisalo kako HDZ BiH sprečava ulazak BiH u NATO. A upravo je obratno. Sve ovo podsjeti nas na Michelangelove riječi: “Najveća opasnost za sve nas nije u tome da ciljamo visoko pa promašimo, već da ciljamo nisko i pogodimo!”. Zbog takvih strijelaca
BiH na svom euroatlantskom putu godinama se vrti u kružnom toku, čekajući - zeleno svjetlo! Pa joj se događa kao Crnogorcu na odjelu za informacije beogradskog autobusnog kolodvora:
- Djevojko, kada imam prijevoz do Crne Gore? - upita Crnogorac.
- “Lasta” polazi u 10 sati, “Raketa” u 11, a “Strela” u 12 sati - odgovori djelatnica.
- Ej, djevojko, ima li išta što ide drumom? - upita Crnogorac.
I vrapcima na bh. granama jasno je kako je prosto pravilo trojno za BiH jedino rješenje trajno. No, nekima samo status quo jamči njihov politički status. A status BiH ne zanima njih. Kakva Europa, kakvi bakrači, već po starom udri i harači. I baš ih briga kako žive njihovi birači. Ponašaju se kao Mujo koji se oženio srijedom.
- Zašto si se ženio baš u srijedu? - upitaše ga.
- Nisam htio kvariti vikend - objasni im Mujo.
Puno toga i globalnoga i lokalnoga može se procijeniti po detaljima. Nekad je potreban samo jedan detalj. Tako je jedan stariji Ero s ovoga svijeta na jednom detalju procijenio novu nevjestu i kazao:
- Drobi li ona kruv u gra’, mora valjat’, ne more valit’!•