Da se isplati biti strpljiv, pokazalo je pismo biskupa Zagrebačke metropolije patrijarhu Porfiriju o ratnoj siročadi, tj. djeci štićenicima domova u Jastrebarskom i Sisku, koje je SPC odlučila proglasiti svetima zbog njihova mučeništva na posljednjem zasjedanju Svetog arhijerejskog sinoda. Prvo, biskupi naglašavaju da je riječ o očitom krivotvorenju povijesnih činjenica i vrlo detaljno navode relevantne povijesne izvore. Naprosto stoga jer SPC želi na sudbini djece ušićariti tako što će oblatiti časne sestre koje su vodile dječje domove, a ujedno posve izvrće povijesne činjenice iako su javni izvori lako dostupni.
Drugo, biskupi se obraćaju izravno patrijarhu SPC-a Porfiriju. Ne samome Sinodu, nego baš njemu osobno. Zacijelo zbog njegovih riječi kako će se on i Zagreb, a potom on i Hrvatska voljeti javno. Dakako i zbog njegove pozicije "prvoga među jednakima", jer u ovome je slučaju adresa važnija od adresanta. Patrijarh Porfirije i dalje je mitropolit zagrebačko-ljubljanski, pa mu pišu kolege biskupi iz istoga crkvenog podneblja, ali i kao patrijarhu cijeloga SPC-a.
Želju SPC-a da proglasi svetima "djecu žrtve" biskupi detaljno razgolićuju u svojem otvorenom pismu, nazivajući je čak nastavkom komunističkim manipulacija. Odnosno, dokazujući da čak ni komunisti nisu imali argumenata na svojim montiranim sudskim procesima poslije Drugoga svjetskoga rata suditi redovnicama "mučiteljicama", kako ih opisuje SPC.
No ono što je najvažnije i gdje se cijeli krug zatvara rečenica je u kojoj biskupi vele kako nemaju namjeru zadirati u kanonizacijske procese u drugim crkvama, aludirajući pritom na intervenciju SPC-a u kanonizaciji kardinala Stepinca. Kojega se, također, kleveće u najavljenom SPC-ovu procesu kanonizacije jasenovačke i sisačke djece.
Biskupi upozoravaju na to da ovaj potez SPC-a može "ozbiljno narušiti međusobno razumijevanje i služenje istini" između dviju Crkava. I bilo bi dobro da ta informacija dođe do Vatikana i pape Franje. Uz jednaku argumentiranost činjenicama kojima su odgovorili javno patrijarhu Porfiriju. Kako bi se i ondje, napokon, shvatilo o kakvoj je igri riječ.