Piše: Pero Pavlović/Vecernji.ba
Jedno od aktualnih pitanja u današnjem svijetu je problem gladi, koji je posebno izražen u nekim regijama na Zemlji. Predviđanja stručnjaka koji se bave ovom tematikom nisu nimalo optimistična. Globalna mreža protiv kriza s hranom iznosi podatak da je 266 milijuna ljudi u 2025. trpjelo posljedice gladi i neuhranjenosti. Uzroci tomu su, prije svega, ratni sukobi u svijetu, naročito na Bliskom istoku, u Ukrajini, Sudanu i drugim ratnim žarištima. Ekstremne klimatske promjene koje je prouzročio sam čovjek svojim neodgovornim ponašanjem prema okolišu doprinijele su smanjenju uroda pojedinih biljnih kultura. Visoka inflacija te stalna poskupljenja osnovnih životnih namirnica, a onda logistika i raspodjela hrane za pojedine ugrožene države predstavljaju težak problem. Sve to rađa novim upitnicima i oblikuje pesimističnu sliku po pitanju gladi u svijetu. Govorimo tako o kvantiteti prehrane.
Ljudsko zdravlje
U posljednje vrijeme nameće se sve više nepoznanica oko kvalitete prehrane. Čini se kako jedno zlo rađa drugo, kako u duhovnom tako i u materijalnom svijetu. Čitao sam kako je pojedinim zemljama jedan od uvjeta za ulazak u Europsku uniju bio da u svom zakonodavstvu moraju predvidjeti mogućnost uvoza genetički preinačene hrane. Postavlja se pitanje gdje su tu limiti i granice kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje. Uzevši o obzir podneblje u kojemu živimo, razmatrat ćemo kako se ta problematika ocjenjuje u EU-u. EU još nije donio zakon o genetički preinačenoj hrani. Međutim, Vijeće EU-a ponudilo je prijedlog nove regulative koja dijeli genetički uređene usjeve na dvije vrste. To su nove genetske tehnike ili NGT. Kategorija 1 (NGT – 1) (eng. New Genomic Techniques) podrazumijeva da u genomu pojedine biljke može biti do 20 promjena koje onda ne bi znatno narušavale genetska obilježja, a biljke bi bile otpornije na razne klimatske uvjete i davale veći urod. Te biljke na svome proizvodu ne bi imale oznaku da su genetički preinačene. Biljke koje bi imale više od 20 promjena u svome genomu morale bi imati oznaku na svom proizvodu da su genetički preinačene. Ako se u genom biljke unesu dijelovi genoma drugog organizma, tada govorimo o genetički preinačenom organizmu GMO (eng. Genetically Modified Organism). Tu bi vrijedila strogo određena pravila u smislu oznake na proizvodima koji bi morali biti jasno označeni. Otima mi se s jezika spontano pitanje: kako sačuvati rajčice da dugo traju? U njihov genom ugradi se dio ribljeg genoma i onda te rajčice dio proljeća, cijelo ljeto i dio jeseni mame da ih slatko pojedeš. Dok bi problematika zakonske regulative bila jasna i uređena u EU-u, što je onda s uvozom hrane biljnog podrijetla iz raznih dijelova svijeta? EU će se sve više orijentirati na uvoz hrane iz Južne Amerike. Kako će biti zaštićeni proizvođači domaće hrane koja je ekološki ispravna u odnosu na trgovačke lance koji uvoze jeftiniju hranu upitne kakvoće i genetički preinačenu? Niz se pitanja rađa, a nemamo pouzdane odgovore. Jer budimo svjesni, EU razmatra prijedlog da pojedini biljni usjev može imati do 20 preinaka u svome genomu, a to se ne bi označavalo na proizvodu. Nije to baš neopasno, kako nam se na prvi pogled čini. Vidimo kakve nam sve ''blagodati'' nudi globalizirani svijet.
Posebna pravila zaštite
U ukupnom lancu proizvodnje hrane vrlo značajnu ulogu imaju sjemenja biljnih usjeva i njihovo trajno čuvanje. Kakvih tu sve zlouporaba može biti? Sjećam se kao dijete kako bi se skupljala i čuvala sjemenja usjeva za iduću sjetvu. Nije bilo biljne kulture a da se njezino sjeme nije prikupljalo i spremalo za iduću sjetvu. To se posebno odnosilo na pšenicu, kukuruz, ječam, zob i raž. Sjeme duhana i raznih povrtlarskih kultura i cvijeća čuvalo se u platnenim vrećicama, obično u prostorijama gdje se ložila vatra na ognjištu. Mi djeca zimi bismo sjedili oko vatre na ognjištu, a na razapetoj žici bilo bi nanizano i po 20 vrećica raznog sjemenja. Svako sjemenje spremalo se po posebnim pravilima koja nigdje nisu zapisana, osim u pamćenjima i prenošenjima s naraštaja na naraštaj. Danas gledamo sasvim nešto drugo, čega možda nismo ni svjesni. Godine 2003. Sjeverna Amerika je napala Irak tvrdeći da Saddam Hussein tajno proizvodi oružje za masovno uništenje, što se poslije ispostavilo netočnim. Tom prilikom bombardirana je Nacionalna banka gena u Abu Ghraibu. U toj banci čuvano je sjemenje sorti usjeva još iz doba jedne od najstarijih civilizacija u svijetu, Mezopotamije. Bilo je pohranjeno oko 1400 sorti raznih usjeva. Bombardiranjem je nepovratno uništeno sjemenje biljnih usjeva koji su bili prilagođeni rastu u nepovoljnim klimatskim uvjetima. Samo jedan mali dio toga sjemenja je spašen zahvaljujući iračkim znanstvenicima. Jedan dio je dospio u sirijski CARDA centar, a dio je zakopan u podrumima kuća u Bagdadu. Donesena je čuvena Odluka br. 81 (Coalition Provisional Authority Order 81) o zaštiti biljnih sorti, što je rezultiralo prilikama da irački seljaci ne smiju čuvati sjeme od vlastitih biljnih usjeva za iduću sjetvu. Zbog ovoga kontroverznog zakona mogle su profitirati velike svjetske kompanije koje su imale banke za čuvanje sjemenja. O tome možemo sve saznati čitajući knjigu "Sjeme uništenja, geopolitika genetički modificirane hrane i globalno carstvo'' koju je napisao F. William Engdahl, a s engleskog prevela Neumljanka Nedjeljka Batinović (Detecta, Zagreb, 2005.) U današnje vrijeme uglavnom sve države imaju posebne banke za čuvanje biljnih sjemena. Na arhipelagu Svalbard (Norveška), koji se nalazi na udaljenosti od 1300 km od Sjevernog pola, smješteno je Svaldbarsko globalno skladište sjemenja (Svalbard Global Seed Vault) na dubini od 130 m u planini Plataberget na otoku Spitsbergenu. Sjemenje je tu pohranjeno da u slučaju velikih katastrofa i kataklizmi u svijetu ne bi ljudi ostali bez hrane. Temperatura u skladištu je -18 Celzijevih stupnjeva. U slučaju da nestane električne energije, temperatura se ne bi značajno promijenila. Skladište može pohraniti do 4,5 milijuna uzoraka sjemenja, a trenutačno ima 1,3 milijuna aluminijskih paketića sjemenja iz gotovo svih zemalja svijeta. To skladište ima popularan naziv ''Trezor sudnjeg dana''. Tomu mogu samo nadodati nešto duhovito: čovjek snuje, a Bog određuje.