Uprigodi Međunarodnog dana borbe protiv homofobije u ponedjeljak 17. svibnja visoki je predstavnik EK-a Josep Borrell poručio da je svako ljudsko biće rođeno slobodno i jednako te potvrdio snažnu obvezu EU da brani i promovira ljudska prava, uključujući i ona LGBT+ osoba, zabrinut zbog toga što je 11 zemalja zaprijetilo smrtnom kaznom osobama istoga spola. Hrvatska, na sreću, nije među njima, ali ovaj dan obilježila je na sebi svojstven način, kada su dvojica muških jedinki još uvijek nepoznata identiteta vandalizirali zastavu duginih boja izvješenu kraj Meštrovićevog paviljona u središtu Zagreba.
Premda bi se dalo raspravljati o složenom mehanizmu obrane pojedinaca kojima, nesigurnim u vlastitu seksualnost smetaju homoseksualci, što se u psihologiji naziva projektivnom identifikacijom, incident je završio prilično bizarno jer se hrabri dvojac skriven kapuljačama, nakon spoznaje da ih snimaju kamere koje prate sjednicu Predsjedništva HDZ-a u blizini, dao u bijeg.
Na žalost, nisu oni jedini koji u 21. stoljeću ne znaju ili ne žele znati da se homoseksualci rađaju i da to ne postaju vlastitim (perverznim, izopačenim) izborom, pa je i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u prigodi Dana borbe protiv homofobije upozorila kako Hrvatska spada u skupinu nekoliko zemalja u kojima više od 40 posto ispitanika oba spola navodi da izbjegava određene lokacije zbog straha od nasilja zbog svoje pripadnosti spolnim i rodnim manjinama.
Upravo njima, koji svoju budućnost upogonjeni strahom danas traže u liberalnijim zemljama Zapada, svoju objavu na društvenoj mreži posvetio je monsinjor Mate Uzinić, nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije.
“Svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, dužni smo poštivati u njezinu dostojanstvu i prihvaćati s poštovanjem te pomnjivo izbjegavati svaki znak diskriminacije, posebice bilo koji oblik agresije i nasilja”, napisao je monsinjor Uzinić, pa pritom od homoseksualnih osoba zamolio oprost jer se mogu i dalje osjećati odbačeni i od Crkve, ali oni i njihove obitelji dio su Crkve koja treba biti obitelj za sve svoje članove. Pa i ovo: “Žao mi je što još uvijek ima katolika koji se s ovim ne slažu. I osobito što ima onih koji misle da služe Kristu i Crkvi diskriminacijom, agresijom i nasiljem, uvredama i pogrdnim komentarima na račun homoseksualnih osoba”.
I zaista, premda svojom objavom nije ni na koji način blagoslovio zajednicu dvoje ljudi istog spola, niti je bilo što rekao protivno nauku katoličke Crkve, i na nadbiskupa se, putem društvene mreže, sručila lavina negativnih komentara, uvreda, pogrda, pa i psovki razjarenog vjerničkog puka. Pišu mu da je izdajica, poput vraga presvučenog u bijelo što stoluje u Vatikanu i ne služi Isusu, ne propovijeda Kristov nauk, već podržava agendu depopulacije, cijepljenje živim stanicama abortiranih beba i sve zlo koje se obrušilo protiv čovjeka.
No, nije to bio prvi hrabri iskorak monsinjora Uzinića u borbi da Crkvu u Hrvata učini transparentnijom, pravednijom, skromnijom, bližom običnom malom, pa i onom samo naoko drugačijem čovjeku, ali očito ni posljednji. Ovaj božji sluga uporni je glas onog dijela društva koje poštuje različitost, koje je se ne boji i koje zna da je radost ljubavi koja se živi u obiteljima također radost Crkve, makar one bile i istospolne. Preostaje nada da će ga čuti i uvažiti i oni koji ne misle kao monsinjor Uzinić, i sam različit i prezren od gomile baš kao i oni koje poštuje i štiti, u Hrvatskoj koja još uvijek nije posve spremna biti zemlja za sve svoje ljude.