Osobe koje su se okupljale oko Bazilija (330. - 379.) zanimalo je treba li se čovjek povlačiti od ljudi koji izruguju Isusa i živjeti sam samcat. Zatim, može li ipak čovjek koji se povlači od takvih osoba živjeti s istomišljenicima?
Bazilije je mišljenja kako je korisnije život provoditi u zajednici. Nije rekao u čoporu i u skupini, nego u zajednici. On počinje svoje tumačenje od tjelesnog života. Za održanje samog tjelesnog života čovjeku trebaju drugi. Kao primjer navodi ljudsku nogu. Noga ima svoje sposobnosti i svoju ulogu. Noga sama ne može opstati. Ona u zajedništvu s drugim udovima čini cjelinu koja dobro “funkcionira”. Bog je stvorio tako ljudska bića da trebaju jedni druge. U knjizi Mudre izreke stoji zapisano: “Druži se s mudrim i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postat će opak” (Izr 13,20). Bazilije smatra kako samotnički život ima samo jedan cilj: “služenje pojedinačnim potrebama”.
To je suprotno evanđeoskom životu. Bazilije navodi nedostatke samotničkog života: 1. u povučenosti samotnjak ne spoznaje svoje pogreške jer nema nekog tko bi ga ukorio te blago i milosrdno popravljao. On smatra da i neprijateljev ukor može pomoći čovjeku da se popravi; 2. zapovijedi, kad ih živi više osoba zajedno, više im koriste. Kad samotnjak vrši jednu zapovijed, ne može u isto vrijeme vršiti drugu. Samotnjak, kad se odlučiti pohoditi bolesnika, ne može u isto vrijeme primati putnika namjernika; 3. ako se u zajednici žive zapovijedi Gospodnje, onda će se najveća i najspasonosnija zapovijed vršiti: “gladna nahraniti, gola odjenuti”. Kršćani, ako stvarno imaju za glavu Krista, onda su jedni drugima udovi.
Ako osobe ulaze u zajednice da po miloj volji Božjoj pomažu i služe jedni drugima, ta zajednica će opstati. Ali gdje se ulazi u zajednicu da se udovolji svojoj strasti u kojoj svatko nalazi svoje zadovoljstvo, ta zajednica će propasti. Bazilije kaže riječima: “Raskoljeni i razdijeljeni ne mogu sačuvati međusobni odnos i služenje udovima, odnosno podređenost svojoj Glavi - Kristu?”. Znakovi da jedna “zajednica” propada vide se u tome što se članovi ne znaju više jedni drugima radovati i suosjećati u patnjama. Sve darove koje smo dobili primili smo za druge, a ne za sebe. Bazilije kaže kako će zajednica opstati ako Duh Sveti iz pojedinca prelazi i u sve članove. Poniznost i samilost se mogu živjeti samo u zajednici.