Danas u Brčkom šestorka ima još jedan, čini se zadnji pokušaj u dogovoru oko sastavljanja Vijeća ministara u BiH. Javnost je već ovaj sastanak unaprijed proglasila propalim. Tako se nekako ponašaju i lideri šestorke. I oni već traže alibi za neuspjeh - unaprijed prebacujući krivnju na drugoga. U cijeloj priči, izgleda, Hrvati će opet biti gubitnici. Tehnički mandat već im je uzeo jednu četvrtinu funkcije predsjedatelja. Ukoliko sve ostane isto, onda su zapravo ostali bez ikakva autentičnog političkog utjecaja. Dapače, postoje već tajni planovi kako to treba biti podloga za poticanje novih međuhrvatskih podjela. Svima Hrvati trebaju posvađani - jer tako će “drugi” lakše podijeliti plijen na dva entiteta. Hoće li kod većine prevladati razum?!

Tim povodom razgovarali smo za Večernji list s visokim predstavnikom Valentinom Inzkom. On je među rijetkim optimistima. Međutim, nekako se i njegov postotak optimizma, koji je bio veći od pesimizma - sada izjednačio.

Nedavno ste izjavili da su šanse za politički dogovor na međustranačkom sastanku koji će se danas dogoditi u Brčkom veće od 50 posto. Na čemu temeljite taj, slobodno se može kazati, velik optimizam?

Sada se pruža mogućnost za izlazak iz negativnog političkog ciklusa koji već isuviše dugo nanosi štetu interesima građana. Stranački lideri moraju poduzeti korake da osiguraju sporazum koji i njima i cijeloj zemlji izmiče već skoro godinu dana. Građani ne smiju biti suočeni s još jednim neuspjehom. Oni imaju pravo od svojih predstavnika očekivati dogovor. Predstavnici su bili izabrani za rad. A nisu bili izabrani za nerad. Poslije moga posljednjeg posjeta Banjoj Luci, šanse su, po mome, 50:50.

Zagovornici tehničkog mandata Vijeća ministara  su zapravo oni koji zagovaraju jačanje BiH u dva djela; srpsku RS i bošnjačku Federaciju. Dakako, s potpunim marginaliziranjem Hrvata. Je li to prepoznato od međunarodne zajednice?

Prihvaćanje vlade u tehničkom mandatu predstavljalo bi potpun neuspjeh šestorice političkih lidera koji su dobili podršku birača da formiraju vlast. Šestorica lidera bili bi odgovorni, i oni bi morali snositi posljedice za nesposobnost. Netko više, drugi manje. Ako dođe do tehničkog mandata, Hrvati bi ostali u istoj snazi u Vijeću ministara, ne bih zato vidio neku izmjenu ili slabljenje u usporedbi s ranijim.  Međutim, vlada se mora brzo formirati i zbog toga jer Hrvati dobivaju novog predsjedatelja Vijeća ministara. To je važna pozicija i puno bi značilo za Hrvate imati tu poziciju i još neke druge.

Kako izići iz ovog začaranog kruga, kada smo svakodnevno svjedoci jednostranih odluka koje samo produbljuju krizu i nepovjerenje među strankama od kojih se očekuje da formiraju vlast?

Isključivo i jedino iskrenošću i dijalogom. Nitko nikoga nadmudriti neće, niti može, a niti bi to donijelo sreću i rješenje. Politika realnog i mogućeg nasuprot politike isključivosti i maksimalističkog zastupanja svojih stavova je jedina moguća u BiH. I treba poštivati činjenicu da je BiH specifična zemlja. Građani ne žele ovaj nered i zastoj u reformama. U to sam siguran.

 Treba li pitanja o uspostavi vlasti rješavati u paketu, od županija do države ili smatrate da je bolje svaku razinu vlasti tretirati zasebno?

OHR ne sudjeluje u pregovorima o formiranju vlasti. Na šestorici lidera je da se dogovore hoće li ova pitanja rješavati u paketu ili pojedinačno. Sve dok poduzimaju korake kako bi ubrzali napredak ove zemlje, i sve dok postupaju u skladu s mirovnim sporazumom, imat će podršku OHR-a i međunarodne zajednice. 

 Kakve su posljedice ukoliko dogovor ponovno izostane, osobito onih koji ne budu htjeli dalje razgovarati. Hoće li oni biti označeni kao destruktivci?

Politička i ekonomska situacija u BiH je dovoljno teška da se bilo kakva energija rasipa na pojedinačne osobne ili stranačke interese, što je ništa drugo nego prst u oko građanima, onima koji su svoje povjerenje u listopadu 2010. iskreno ukazali izbornim pobjednicima. Ne u istoj mjeri, ali destruktivci će biti svi oni koji neće dozvoliti da se uspješno formira vlada. Šest stranaka ima strahovitu i najveću odgovornost za ovu državu i njezine građane. To ne treba  zaboravljati. 

 I sami ste u više navrata isticali institucionalnu neravnopravnost hrvatskoga naroda u BiH. Vidite li u međunarodnoj zajednici spremnost da se pomogne u popravljanju pozicije Hrvata u BiH?

Apsolutno. Hrvati su dobri ljudi, i nema loših naroda. Ima, međutim, loših pojedinaca. Upoznao sam fantastične Hrvate u Vitezu, Kiseljaku, Širokom, u Sarajevu i mnogim drugim gradovima. Onaj tko želi istinski zdravu i uspješnu budućnost ovoj zemlji, mora učiniti sve da se nepravilnosti otklone. Ja sam tu spreman dati svoj doprinos. Nezadovoljstvo bilo kojega naroda je trajna stagnacija svih. To se mora razumjeti. Hrvati su između dva naroda i tu mogu igrati izvanrednu ulogu. Mogu biti prepoznatljivi po tome i po poštenju. 

 Postoji realna opasnost da nakon ulaska Hrvatske u EU višegodišnji trend odlaska Hrvata iz BiH bude pojačan i da kao narod faktički iščeznu iz BiH. Nije tajna da neki priželjkuju i takvo „rješenje“ hrvatskoga pitanja u BiH?

Jasno je, ako se situacija ne promijeni, da će BiH postati crna rupa na Balkanu. Ostatak regije radi na provedbi programa za integraciju u EU… samo BiH stoji u mjestu. Ne vjerujem da će doći do masovnog iseljenja, da bi bilo ono veće nego, recimo, u Imotskom, ali kakve god bile posljedice zaostajanja za ostatkom regije, one će biti odgovornost šestorice stranačkih lidera ako se ne uspiju dogovoriti o tome kako povesti zemlju naprijed. 

Crkva, Vatikan, svi  su zabrinuti za Hrvate katolike. Kardinal Puljić je glasom očajnika hodao po Americi pričajući - žive ćete nas pokopati. Unatoč svemu, svakim danom sve je teže. S kim god razgovaram, samo se razmišlja o odlasku. Zar su Hrvati to zaslužili, osobito zbog činjenice da su na referendumu prije rata gotovo 100 posto glasovali za neovisnu i cjelovitu BiH?

Hrvatima nitko ne može uzeti ono što je njihovo, ali za poboljšanje stanja mora se naći dogovor s druga dva naroda. Druga dva naroda, tj. njihovi politički predstavnici, ako istinski svojim narodima i ovoj zemlji žele dobro, u budućnosti ne smiju ostati gluhi na signale koje šalju Hrvati. Bez Hrvata nema Bosne i Hercegovine, bez Hrvata država bi bila znatno siromašnija - ekonomski, intelektualno, politički... U suštini, BiH je bez Hrvata nezamisliva. Spreman sam raditi na tome da se otklone istinske hrvatske frustracije i eventualne nepravde u BiH. 

Kako gledate na dosadašnje djelovanje aktualne vlasti u Federaciji BiH? Teško se oteti dojmu da najviše vremena troše na „osvetničke“ smjene i raspodjelu pozicija u institucijama i poduzećima? Gospodine Inzko, stvarno, ima li to smisla?

Je li došlo do osvetničkih izmjena, to ne znam, ali bilo bi to primitivno i kontraproduktivno. Jedini kriterij za izmjene treba biti kvaliteta, profesionalnost, zakon i poštenje. A ne osveta. Izazovi s kojima se suočava Vlada FBiH su bezbrojni i dužnost Vlade je sada dokazati da može izaći na kraj s njima. Kakve god korake poduzeli, jasno je da očekujem od svih vlasti u ovoj zemlji da djeluju unutar okvira definiranog Ustavom i zakonima.

Nije li evidentno da Hrvati trebaju dobiti svoju izbornu jedinicu?

Koliko sam obaviješten, dijelove Izbornog zakona će razmatrati Parlament tijekom priprema za općinske izbore. Također, odluka Ustavnog suda BiH o Mostaru se mora provesti. Istodobno, nije uvijek moguće izvršiti promjene samo u njemu; neki njegovi dijelovi su izravno vezani za Ustav BiH i sam mirovni sporazum. Promjene Izbornog zakona će se morati donijeti putem potrebne većine u Parlamentarnoj skupštini BiH. Izmjene su potrebne, ali čudi me da hrvatski predstavnici to nisu uradili već davno.Poslije Daytona ili prije pet, šest godina. Međutim, nije kasno i treba već sada pripremati buduće izbore i odgovarajuće zakone.

Postoje ocjene da će se OHR pasivizirati nakon dolaska novoga specijalnog izaslanika EU-a i jačanja uloge EUSR-a. Koliko se zapravo promijenio Vaš posao?

Ovo je prvi put u gotovo deset godina da visoki predstavnik nije istodobno i specijalni predstavnik EU-a. Razdvajanje OHR-a i Ureda specijalnog predstavnika EU-a prirodna je posljedica jačanja prisutnosti EU-a u BiH, i to bi u mnogo čemu trebalo olakšati stvari za sve nas – i za međunarodnu zajednicu i za političko vodstvo ove zemlje. Ja osobno, osjećam se olakšanim i bit će mnogo lakše u budućnosti koncentrirati se samo na Dayton i njegovu provedbu. Ranije je Europska unija imala dva predstavnika, Kourkoulasa i Inzka. Sada ima novu diplomatsku službu i jednog jedinog predstavnika u BiH - Petra Sorensena, finog danskog diplomata. 

Što je sada zapravo Vaša odgovornost? 

Sada moja odgovornost, kao visokog predstavnika, jest osigurati da se mirovni sporazum provodi u potpunosti u interesu svih građana BiH. To podrazumijeva i rješavanje svih teškoća do kojih dođe zbog ugrožavanja integriteta države, entiteta, županije ili bilo kojeg drugog dijela daytonske strukture. Ovo znači da kada vlasti imaju ciljeve koji su pozitivni i u skladu s Daytonom, međunarodna zajednica će im dati svoju punu podršku. Kada vlasti zauzmu negativan kurs, međunarodna zajednica će reagirati.

Možete li biti konkretniji?

Ovdje nije riječ o pojedinačnim osobama, čak ni o političkim strankama. Nije riječ o preferiranju entiteta nauštrb države, ili obratno. Riječ je o poštivanju i provođenju sporazuma uz pomoć kojeg se već šesnaest godina održava mir u ovoj zemlji. Međunarodna zajednica poštuje i podržava Daytonski mirovni sporazum. I to moraju raditi i sve domaće strane.

Je li Europa u podređenom položaju u odnosu na Ameriku u vođenju politike prema BiH?

I EU i SAD su jednaki članovi Vijeća za provedbu mira. Nitko tu nije ni u podređenom ili povoljnijem položaju. Svi dijelimo iste ciljeve; želimo da BiH postane stabilna zemlja, nepovratno na putu u Europsku uniju i NATO. Zemlja koja u potpunosti poštuje Dayton. Činjenica je da naše dvije organizacije već blisko surađuju, na uzajamnu i obostranu korist. Uspjesi Ureda specijalnog predstavnika EU će biti uspjesi OHR-a i obratno.  A na istoj smo i ulici. Svatko za sebe moze puno, a zajedno jos više.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora