Rodna Tolisa i cijela Posavina kao i brojni prijatelji iz cijele regije poklonili su se i oprostili molitvom na groblju Karaula s dubokim poštovanjem na posljednjem ispraćaju od Zorana Nedića iz Tolise, 100% invalida Domovinskog rata, piše Večernji list BiH. Zoran je rođen 1968.g, a kao 24.godišnjaka i branitelja nažalost geler granate je pronašao, zabio u vrat i presjekao kičmenu moždinu. -Njegov Put križa bio je dug 32. godine sa mnogo postaja na kojima ga je u svim trenucima vjerno pratila u dobru i zlu, zdravlju i bolesti njegova desna ruka draga gosođa, vjerna i odana supruga Danice i uz nju sin Tomislav koji je odrastao do mladića jer je bio dječak kada mu je otac stradao. Iako je bio u invalidskim kolicima Zoranova ljubav prema životu i radost koju je unosio u svoju obitelj primjer su kojeg treba slijediti, kazao je fra Perica Martinović nadahnuto govoreći na posljednjem Zoranovom ispraćaju o tom divnom čovjeku, branitelju, ocu, suprugu, sinu oca Ive i pokojne majke Ljubice, brata Željka, i nadasve velikom optimisti i humanisti.
Tuguje cijala Posavina
Brojni prijatelji okupili su se kako bi se oprostili od Zorana, a među njima i 100% invalidi Domovinskog rata iz Hrvatske, koji su došli iskazati poštovanje svom suborcu. U dirljivom trenutku Đuro Glogoški je predao hrvatsku zastavu iz Ministarstva hrvatskih branitelja njegovoj supruzi Danici, uz riječi zahvalnosti za žrtvu koju je Zoran podnio za slobodu koju danas uživamo. -Želim se zahvaliti i medicinskome osoblju Bolnica, Klinika, Toplica. Većina medicinskog osoblja od klinika i toplica divila se tome mladome čovjeku koji je strpljivo i vedro nosi svoj križ i hendikep koji je doživio u ratu, kazao je fra Perica. Na posljednjem ispraćaju, poštovanje mu je iskazala i predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara zajedno s ministrima iz federalne i županijske vlade, među kojima je bio i njegov brat Željko.
Skroman i optimističan
-Zoran svoj križ nije doživljavao kao teret, iako smo svi drugi vidjeli da je velik i težak, no on je to tako hrabro, strpljivo i ponizno, ali i ponosno nosio da oni ljudi koji ga nisu poznavali, nisu vjerovali da je on 100% invalid. Uvijek je nasmijano odgovarao na pitanje kako je, jer tako se i osjećao. Išao je na kvizove, nastupio čak i u Potjeri ma koliko snage u tome trebalo, bio aktivan u javnome životu, izlaziti u kolicima tamo gdje su skupovi. Govorio bi mi :Meni je život lijep, ja bih volio još živjeti, sve do posljednjih njegovih dana ovozemaljskoga života kada je progresivno bolest napredovala i sve je postalo preteško. Gotovo je čudesno da je toliko izdržao sa osmjehom na licu, kaže nam fra Perica i izdvaja još jedan detalj iz Zoranova života.
Sačekao zatvaranje Dana Tolise
-Mnogi ne znaju da je Zoran kao mladić bio je jedan od najaktivnijih članova KUD-a Kralj Tomislav iz Tolise. Kada mi je javljeno da je pred zalazak sunca Zoran umro imao sam nekakav predosjećaj da je njegova smrt malo sačekala kako bi se završila njegova omiljena manifestacija Dani Tolise, jer sigurno je da bi cijelo selo drugačije ožalošćeno disalo. To mi je bio nekakv simboličan znak povezanosti sa tim živim ljudima , nasljednicima i u tom KUD-u koji nastavlja trajati, smatra fra Perica Martinović.
