Što će se sve još otkopati i pronaći na ostacima nekadašnjeg rimskog vojnog logora u mjestu Gračine u Ljubuškom, i što će to moguće novo otkriće donijeti i značiti, doznat će se ovaj i sljedeći tjedan kada će se provesti nova iskapanja istočno i sjeverno od već iskopanog dijela te nekadašnje rimske vojne naseobine. Međutim, prema onom što su pokazala geofizička istraživanja provedena prošli tjedan, može se s velikom sigurnošću pretpostaviti da zemlja u neposrednom susjedstvu krije temelje nekadašnjih zidova neke građevine, koja je bila sastavni dio vojnog kompleksa rimske vojske, piše Večernji list BiH.
Poljski znanstvenici
Nedestruktivna - geofizička istraživanja, tj. istraživanja bez kopanja, proveli su Poljski nacionalni znanstveni centar pri Sveučilištu u Varšavi, u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru i Općinom Ljubuški, u sklopu projekta “Vojnici, veterani i civili u zaleđu rimske kolonije Narone - Istraživanje antičkog kulturnog i društvenog krajolika na širem području Ljubuškog, s upotrebom nedestruktivnih metoda arheološkog istraživanja”. Projekt financira poljska Vlada u vrijednosti s oko 75.000 KM, a provodit će se u razdoblju od 2016. do 2019. godine, na širem području općine Ljubuški. - U ovoj kampanji istraživanja smo proveli na lokalitetima Gračine, Teskera i Dračevica. Koristili smo električni mjerač otpora tla i zračne fotografije napravljene dronom. Ovom metodom dobili smo informacije o zidovima odnosno njegovim temeljima ispod površine zemlje, bez potrebe za iskapanjima. Tako, na lokalitetu Gračine, možemo prepoznati zidove nekoliko različitih građevina koje vrlo vjerojatno pripadaju vojnom logoru. Iako takve zaključke valja potvrditi arheološkim iskapanjima, možemo već sada pretpostaviti kako neki objekti pripadaju vojnim barakama, s obzirom da nas tlocrtni raspored prostorija podsjeća na slične, već iskopane, vojne barake u drugim dijelovim rimskog carstva - izvodi zaključke arheolog Mirko Rašić, voditelj Odjela za arheologiju općine Ljubuški i predstavnik Filozofskog fakulteta u Mostaru, na mjestu asistenta na Odjelu za arheologiju. Arheolog Rašić dalje dodaje da su, osim činjenice kako je riječ o najstarijoj rimskoj arhitektonskoj cjelini u BiH, vrlo važnoj za poznavanje uloge rimske vojske u provinciji Dalmaciji, nedestruktivna istraživanja otkrila postojanje novih graditeljstkih aktivnosti na površini od 3000 – 4000 m2, čime će se ovaj lokalitet apsolutno prometnuti u ulogu najznačajnijeg antičkog nalazišta u BiH. No, ti podaci i preliminarne interpretacije, će se iskoristiti odnosno provjeriti u kampanji terenskih arheoloških iskapanja, u razdoblju od 3. 4. – 22. 4. 2017., koje će provesti 25 studenata i tri profesora u sklopu terenske nastave Odjela za arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru.Prošlotjedna geofizička istraživanja s arheologom Mirkom Rašićem uradili su njegovi kolege iz Poljske, arheolozi Tomasz Dzivrdzik, Michal Pisz i Wiktor Rutkowski, te student arheologije Tomasz Poniewierk. To je bila druga kampanja projekta, mladi Poljaci su se vratili u Poljsku, no dolazit će opet jer bit će ukupno osam kampanja. - Na Teskeri smo se koncentrirali na jednu osobitu anomaliju, koja može biti građevina ili grobišna parcela.
Buduća pitanja
To pitanje će biti otvoreno do nekih budućih arheoloških iskapanja. Pri promišljanju o ovom lokalitetu, valja imati na umu analizu odnosa s obližnjom rimskom prometnicom. Na Dračevici nam je cilj bio lociranje rimskog nalazišta kojeg je započeo iskapati još Franjo Fiala 1893.. Geofizičkim istraživanjima smo pronašli strukture objekta koji formira nekoliko prostorija i vjerojatno pripada dijelu već istraženog prostora, koji je nedvojbeno tek dio puno većeg antičkog kompleksa. Međutim, takve zaključke valja potvrditi budućim istraživanjima - ističe Tomasz Dzivrdzik. O samom projektu mladi poljski arheolog Tomasz Dzivrdzik kaže da napreduje jako dobro i zapravo dokazuje potrebu za analizom arheoloških lokaliteta kao elemenata prošlosti, odnosno povijesnog krajolika. Uzimajući u obzir ne samo strukture, nego i njihove odnose prema krajološkim uvjetima, cestovnoj komunikaciji i jedno prema drugom. Na kraju, dolazi se do zaključka da je upotreba nedestruktivnih metoda doprinijela boljem poznavanju prošlosti Ljubuškog kraja.•
