Najveći bosanskohercegovački izvoznik i ujedno najznačajniji gospodarski subjekt južno od Sarajeva ima krajnje neizvjesnu perspektivu, a navodno uključivanje Vlade FBiH u “spašavanje” Aluminija nije ništa drugo nego pokušaj ovladavanja ovom kompanijom i njenim resursima u predizborno vrijeme.

Ovladali poduzećem

Aluminij d.d. Mostar dioničko je društvo s oko 850 djelatnika i godišnjim izvozom koji premašuje 150 milijuna eura. Donedavno je bilo tako. FBiH u njemu ima 44 posto vlasničkog udjela, ali joj to očito nije bio dovoljan motiv da proteklih godina pomogne ovu tvrtku i osigura joj povoljniju cijenu električne energije od elektroprivrednih poduzeća koja su u njezinom vlasništvu. Pravdajući se ekonomskim razlozima, elektroprivrede su formirale prodajnu cijenu struje za Aluminij koja iznosi 60 posto troškova u odnosu na burzovnu cijenu aluminija. Blokiranje računa kompanije prije dva mjeseca i prijetnja isključenjem električne energije ako se odmah ne plate dugovanja za isporučenu električnu energiju te najave stečaja Aluminija zbog ovakvog odnosa vlasti, bili su uvod u “spasilačku” akciju federalne Vlade. Iako su cijelo vrijeme ignorirali problem Aluminija, iz aktualne Vlade su na kraju 2013. godine navodno odlučili spasiti mostarsku tvrtku. Potpuno su ovladali upravljačkim strukturama, a sada je samo pitanje hoće li SDP-ovi ili Lijanovićevi ljudi imati ključnu ulogu. A da je doista željela pomoći Aluminiju, poduzeću od kojeg živi 40 tisuća ljudi, ali o kojem ovisi i gospodarska stabilnost Hercegovine i državni izvoz, Vlada je mogla isposlovati povoljniju cijenu struje kao ključnog energenta za proizvodnju aluminija. Da je, primjerice, Aluminij u RS-u i da mu je opskrbljivač Elektroprivreda RS-a, njegov poslovni rezultat u prošloj godini bio bi bolji za čak 88 milijuna maraka. To znači da bi poslovnu godinu Aluminij završio s višemilijunskom dobiti, a ne s gubitkom od 64 milijuna maraka.

Stvara se vrsta holdinga

Vlada je naivno tvrdila kako ne može utjecati na poslovnu politiku Elektroprivrede HZ HB. To, naravno, nije istina, jer kao većinski vlasnik u elektroprivredama Vlada može raditi što hoće. Baš kao što je vječite gubitaše, rudnike ugljena iz zeničkog i tuzlanskog bazena pripojila Elektroprivredi BiH, stvarajući neku vrstu holdinga. Za rudnike se uz pomoć EP BiH našao spas, a za Aluminij uz pomoć EP HZ HB neće, i to je poanta cijele priče. Aluminijev usud je, čini se, njegov geografski položaj, a spasilački pohod Vlade posljednji korak u čerupanju ovog poduzeća.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’