Naslovnica Vijesti

Vladajuća koalicija nije velikih dometa u približavanju BiH k EU


Lasić smatra da EU spašava bolesnu BiH, a da političari žele status quo
23. travnja 2015. u 11:56 1 komentara 501 prikaza
Mile Lasić
Foto: VL FOTO

- Postoji slabašna nada da se mehanizmom, koji ne zovem novim pristupom, nego pojačanom medijacijom bolesnika na samrti (BiH) približi klubu privilegiranih nacija i zemalja EU. Na taj način profesor za europske integracije dr. sc. Mile Lasić gleda na stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s BiH, a kao slabu kariku ističe sadašnje političare za koje kaže da nisu spremni na promjene.

Je li stupanje na snagu SSP-a povijesno važan dan za BiH, kako su ga okarakterizirali pojedini političari?

- Ovo je iznimno važan dan pod pretpostavkom da su političke elite u stanju praviti sljedeći korak.

A jesu li?

- Postoji skepsa jer su oni pokazali da im treba šest mjeseci da naprave vlast, a onda su se pojavili i prvi prijepori oko toga tko je vlasnik kojega ministarstva. Rekao bih da ovo nisu koalicije velikih dometa.

Odmah na početku ste skeptični u pogledu stupanja na snagu SSP-a, a što je još važnije, i koraka koji tek trebaju slijediti?

- Tako je. Naime, treba kazati da je stupanje na snagu SSP iznimno važan korak jer se deblokiralo stanje koje traje od 18. lipnja 2008. godine kada je parafiran i nakon toga ratificirale su ga sve zemlje članice EU. Nije, međutim, tada stupio na snagu zbog neispunjavanja uvjeta postavljenih pred BiH, prije svih pitanja “Sejdić-Finci” i izgradnje sustava koordinacije.

Prethodnica SSP-a je izjava političara iz BiH, a zatim i novi pristup reformama EU?!

- EU ustvari nije odlučio imati novi pristup, nego izmijeniti “vozni red” glede nužnosti ispunjavanja obveza. Nisu, međutim, izbrisane presuda “Sejdić-Finci” i ustavne promjene kao zadaće. Ovo je akcija spašavanja vojnika Rayana, odnosno bolesne zemlje. Zato se kreće sa socijalnim, ekonomskim i pravnim reformama kako bi Europi pokazali da je BiH voljna i spremna za sljedeće korake nakon čega bi bilo moguće podnijeti kredibilnu prijavu.

Ima se dojam da je više stalo ‘centrali’ u Bruxellesu i zemljama regije da BiH krene prema EU, nego domaćim vlastima. Radi li se o strahu EU od utjecaja Rusije, integracija koje zagovaraju radikalni islamski pokreti?

- Jednostavno sam šokiran što je prvi čovjek bošnjačke politike gospodin Izetbegović na simboličan način imenujući turskog savjetnika dao do znanja da mu je više stalno do nekih drugih integracija, nego do EU. U Bruxellesu su zapravo procijenili da je, uslijed toga što BiH nije u stanju smatrati sebe višenacionalnom zemljom i okvirom u kojemu je moguće razriješiti i nacionalna i državna pitanja, potrebno napraviti jednu prijemosnicu, odnosno spasonosnu formulu sa stvaranjem višedržavnog strateškog dokumenta koji se nudi glede energetskog i prometnog povezivanja u regiji i samoj EU. Taj dokument su sve ozbiljne zemlje u regiji prihvatile kao svoj jer nudi 15 milijardi eura poticaja koji bi se ugradili u infrastrukturu i kojim bi se povezala regija, a zatim integrirala u Europu. Samo, ova politika ovdje boji se te budućnosti.

Čini se da druge države imaju vrlo jasna stajališta i projekte koje žele financirati, a da im se BiH praktično ‘šlepa’ s vrlo nejasnim unutarnjim stavom o brojnim pitanjima?

- Moja je skepsa enormno velika jer nema znakova da bošnjačke političke elite odustaju od unitarnih koncepcija, ni da srpske odustaju od koncepta države u državi ili potencijalno secesionističkih ambicija. Zapravo, nema ni jednoga znaka za to. Hrvatske političke elite govore europskim narativom, ali je sumnjati da se u mehanizmima manipulacije bitno razlikuju od bošnjačke i srpske. Zapravo, sve te politike žele da sve ostane po starom, a to ne može biti tako.

Profesore, vjerojatno je u pitanju instinkt za njihovim opstankom?!

- Da, u pitanju je instinkt održanja na vlasti i spoznaja da je njima u ovakvom ambijentu dobro i da mogu ostati beskrajno dugo na vlasti uz pomoć poboljšanih narativa bez krupnih reformi.

Smijem li protumačiti vaše riječi tako da političke elite nemaju izglede opstati sa sadašnjim načinom upravljanja?

- Na ovaj način nemaju nikakve izglede, ali ne treba isključiti mogućnost da se pod socijalnim, političkim i drugim pritiscima transformiraju i uključuju u europske reforme. Ali, instinktivno te politike su za očuvanje statusa quo. Bez europeizacije narativa i politika nije moguće naprijed, a to ponajprije znači priznavanje oformljenih identiteta, razumijevanja BiH kao višenacionalne zemlje koja ne trpi mišljenje identiteta, odnosno nadglasavanje, i ne trpi secesionizme i unitarizme.

U najnovijoj rezoluciji Europskog parlamenta ponovno se u prvi plan stavlja pitanje ustavnih promjena i federalizam kao put prema izlasku iz krize?

- Federalizacija je nešto najnormalnije što nam se poručuje iz Europe kao recept upravljanja razlikama. Podrazumijevaju dragovoljnost, kažu britanski znanstvenici Hague i Haropp, i uvezivanje regija, zajednica bile one etničke ili višeetničke u sustav upravljanja koji dovodi do harmoniziranja međusobnih odnosa. Nama je nužan konstitucionalni redizajn, a njegove ključeve drže bošnjačke i srpske političke elite. Hrvati su gotovo irelevantni. Nema ništa spornog u zahtjevu za Daytonom 2, ali on je nerealan. Nema ništa sporno ni u federalizaciji, ali se otvara pitanja s kojim partnerima i snagama to provesti. Ako to nije SDA, a DF to pogotovu nije jer kao ni SDP ne razumiju vlastitu zemlju, onda je to možda Radončićev SBB.

Mehanizam koordinacije možda najslikovitije objašnjava da se tri strane nisu u stanju odmaknuti od ratnih ciljeva?!

- BiH je zemlja nedovršena rata ili zamrznutog konflikta koja živi protueuropsku politiku koja je isključujuća. Nama je potrebna konsezualna kultura, a sublimat toga je mehanizam koordinacije kako bi u odnosima s EU i sa svijetom govorili jednim glasom. To, međutim, ne znači primjerice koncentraciju političke moći u Vijeću ministara, nego priznanje i uvažavanje ustavnih pozicija županije, entiteta, države kako bi se na kraju imalo jedinstven glas koji je jedino takav međunarodno pravno relevantan. Ako uspostavimo sustav koordinacije, slijedi izrada programa integracija iz kojega dolazi izrada programa preuzimanja Acquisa i u njemu su precizirani rokovi i nositelji. Mi imamo 18 podijeljenih nadležnosti federalnih i županijskih vlasti i nužno je između njih postići suglasnost. Kao završna točka ovog pripremnog razdoblja je podnošenje kredibilne prijave nakon čega se dobiva Avis, odnosno mišljenje, nakon čega se uspostavljaju pregovarački timovi o 33 različite oblasti. Ako ne napravimo iskorak oko mehanizma koordinacije, imat ćemo beskonačnu krizu s nedovršenim ratom.

Kako onda napraviti kompromis da mehanizam koordinacije ne dovodi do blokada procesa, a s druge strane isključi mogućnost nametanja odluka višim prema nižim razinama?

- Mora se izbjeći situaciju da jedna županija blokira ostalih devet ili da federalna tijela nameću županijama odluke. Potrebno je spriječiti nadglasavanje, ali i blokade.

Približavanje EU ljudi u BiH gledaju s nadom, ali svejedno veliki broj mladih napušta BiH?!

- To me vrlo žalost, a među njima su i moji studenti. Javljaju mi se iz Beča, Berlina, Osla i kažu: “Profesore, oni nas uče sve ono što ste nas vi učili.” To je za mene kompliment, ali mi je žao što ljudi odlaze. Zato je važno da političari umjesto utvara, krenu s kreiranjem europskih politika. Najveći broj ljudi koji odlazi su upravo Hrvati koji se osjećaju enormno izloženo unitarističkom pritisku iz Sarajeva, dok su iz RS odavno iselili i tamo se ne vraćaju. Zbog toga se iz unitarističkih krugova iz Sarajeva mogu čuti likovanja što se prepolovilo hrvatsko pučanstvo. Čak se dobacuje do toga da nas je ostalo 7%. S druge pak strane, hrvatske politike s lažnim europskim opredijeljenjima stvaraju “ublehe” umjesto gospodarskih, kulturnih, političkih uvjeta za ostati ovdje. Naša je najveća nesreća što ne možemo naći alternativu svemoćnom HDZ-u koji je prvak upravljanja Hrvatima i komotno se ponaša. I ono malo alternative što je bilo, počinilo je “samoubojstvo” ulaskom u vlast implicitno suspendirajući sebe kao konstitutivni narod ili nekih pokušaja repriza s posljednjih izbora. Ništa se zapravo neće promijeniti ni kod Hrvata dok se ne promijeni unitarni ili secesionistički koncepti u Sarajevu, odnosno Banjoj Luci.

Profesore, SSP se u najvećem dijelu odnosi na ekonomska i trgovinska pitanja. Hoće li ukidanje određenih carinskih barijera dodatno opteretiti domaće gospodarstvo pa da svi budemo ‘pogođeni’ približavanjem EU?

- Ono je već pogođeno jer je Opći trgovinski sporazum već stupio na snagu 1. kolovoza 2008. Što se tiče EU, on je ostvario sve prednosti na terenu koje je trebao. A mi se možemo samo prilagoditi kako bismo izdržali tržišnu utakmicu s 500 milijuna stanovnika.

  • brodarevac:

    Čović u većinskim hrvatskim županijama pokazuje "mudrost i fleksibilnost" i na taj način dokazuje kako bi bilo drugim narodima ako federalne jedinice ili pak regije budu rađene po nacionalnom ključu tako da ste u pravu profesore Deyton 2 je nerealan. ... prikaži još! Većinske hrvatske županije su ogledalo onoga što bi HDZ htio Bošnjaci bi bili ludi ako bi pristali (50% populacije na tako maloj teritoriji) na to, a bez pristanka ne ide. Znači Hrvati bi trebali mudriji i pokušati kroz regionalizaciju cjele BIH tražiti najbolje rješenje, e to onda Srbi neće. Jel moguće da vukovi budu siti a koze na broju, valjda odgovor znate.