Krešimir Zubak, prvi predsjednik Federacije BiH i prvi hrvatski član Predsjedništva BiH, komentirao je za Večernji list BiH aktualnu političku situaciju u BiH, prijedloge pojedinaca i stranaka o ukidanju konstitutivnosti naroda, značaj Washingtonskog sporazuma o samoopredjeljenju naroda u BiH te narativ Herceg Bosne danas.
Večernji list: Kako ocjenjujete i komentirate aktualnu političku situaciju u BiH?
- Mislim da politička situacija nikada nije bila teža i kompliciranija i s velikom neizvjesnošću u kojem će se smjeru razvijati. Imam čak dojam da ni međunarodna zajednica nema neke jasne ciljeve i odrednice svog djelovanja kako bi se stanje smirilo. Prilično sam pesimističan u tom pogledu.
Večernji list: Svjedočimo u posljednje vrijeme dokumentima, non-paperima koji se pojavljuju u nekim međunarodnim krugovima. Kako tumačite njihove sadržaje i ima li mjesta zabrinutosti za sudbinu BiH?
- Što se tiče cjelovitosti BiH, mislim da nema zabrinutosti. Odakle potječu ti dokumenti, mogli bi se izvući neki zaključci, ali bez potpunijih informacija o svemu tome, prema mojim saznanjima iz medija, imam dojam kako je riječ o spinu kojim se željelo isprovocirati reakciju na takav način razrješavanja krize u BiH. Imam osjećaj da je riječ o spinu.
Večernji list: Ne mislite da bi moglo doći do promjene granica u budućnosti?
- Ne, to bi bio tektonski poremećaj, ne samo na zapadnom Balkanu. Tu se ispuštaju iz vida problemi koji bi se otvorili i šire, primjerice Mađarska, Slovačka, Rumunjska... To bi bio problem koji bi se završavao novim sukobima i ratovima.
Večernji list: Je li vam i danas žao što ste potpisali Pariški sporazum, ali ne i Daytonski mirovni sporazum, na koji niste stavili svoj paraf?
- Protivnik sam Daytonskog sporazuma i onda i danas. Smatram da on nije u interesu svih nas koji živimo u BiH, nije u interesu Hrvata u BiH. Bez obzira na sve, kao legalist poštujem i provodim ga, ali svoju odluku u Daytonu donio sam osobno. Kada je riječ o Parizu, nisam imao legitimitet kao predsjednik FBiH, ali to sam učinio zato što je tako tražio Parlament FBiH od mene, na način da su tako izglasali, a moja dužnost kao predsjednika FBiH bila je provesti odluku Parlamenta. Dakle, to nije bila moja odluka. Naime, Daytonskim sporazumom s pravne strane prekršen je Washingtonski sporazum, odnosno Ustav BiH.
Večernji list: Kada je u pitanju Washingtonski sporazum, isti je predviđao posebne veze s RH, pa čak i konfederalni odnos Federacije i Republike Hrvatske. To danas nitko ne spominje. Zbog čega?
- To se guralo kao jedno od mogućih rješenja, ali kada je riječ o odnosima Federacija BiH – Republika Hrvatska, to je jedno vrijeme funkcioniralo, no više ne. Ne postoji interes kako u FBiH tako i u Republici Hrvatskoj da se veze održavaju na toj osnovi. Hrvatska, koliko ja primjećujem, želi uspostaviti odnose na relaciji RH - BiH, ne samo s Federacijom.
Večernji list: Je li bilo otpora kod potpisivanja Washingtonskog sporazuma, posebno na bošnjačkoj strani?
- Poslije potpisanog sporazuma bilo je otpora. Nisam siguran da je to s punom voljom prihvaćeno od bošnjačke strane, ali ne kod svih. Događaji koji su slijedili nakon toga uvjerili su me u to. A bilo je otpora i s hrvatske strane. Konstantno se pokušavalo svu odgovornost za neprovođenje tog dogovora u prvoj fazi prebaciti hrvatskoj strani. Upravo iz tog razloga uslijedio je jedan dogovor u Njemačkoj koji smo potpisali Ejup Ganić i ja. Bili su tu i predstavnici obiju strana. Tim dogovorom definirali smo proces odumiranja postojećih administrativnih aranžmana, kako to piše u Ustavu Federacije BiH, Herceg Bosne i RBiH. Kada je to Ejup Ganić prihvatio, naišao je na snažan otpor u pojedinim bošnjačkim krugovima. Imao sam dojam da se po svaku cijenu htjelo zadržati administrativne aranžmane RBiH, a ukinuti institucije, odnosno aranžmane HR Herceg Bosne. To će biti razlog da se taj problem ponovno otvori u Daytonu. U Daytonu je u prvoj fazi ponovno otvoren problem odnosa u FBiH i postigli smo novi sporazum koji je, u biti, bio isti koji smo Ganić i ja potpisali u Njemačkoj. Dakle, otpora je bilo.
Večernji list: U posljednje vrijeme dopiru poruke od pojedinih međunarodnih čimbenika da se pojam konstitutivnosti naroda u BiH ukine. Kako gledate na takve prijedloge?
- Vidim ja to. Ima i ovdje pojedinaca koji misle kako će na taj način riješiti problem odnosa u BiH i naroda u BiH. To ne može tako biti iz jednostavnog razloga. U Daytonu sam inzistirao na konstitutivnosti jer to je dio Washingtonskog sporazuma. U Ustavu FBiH nakon Washingtonskog sporazuma govori se o dvama konstitutivnim narodima, a otvoren je prostor i za treći narod. Dakle, ne znam zašto tada nije bilo reakcija, a sada se pojavljuju. Bošnjaci, Srbi i Hrvati narodi su koji prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima imaju pravo na samoodređenje. To samoodređenje ne znači automatski i odcjepljenje. Samoodređenje može biti i unutar granica države. Dakle, ova rješenja koja mi sad imamo polaze od te osnove, Hrvati, Srbi i Bošnjaci kao konstitutivni narodi, upravo polazeći od tog prava, prihvatili su aranžman koji je postignut u Daytonu. U uvodnom dijelu Ustava BiH upravo se navodi taj međunarodni dokument. Ne možete jednom narodu to oduzeti jer je to definirano međunarodnim pravom, a ono je iznad bilo čega, a kod nas je to ugrađeno kao dio pravnog poretka. Dakle, dok je na snazi Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, dotle postoji pravo na samoodređenje. O tome je govorio i papa Ivan Pavao II., koji je isto to rekao, ali nužno ne mora značiti i pravo na odcjepljenje. Ako biste jednom narodu u BiH ograničili ili onemogućili da odlučuje o sebi, o svom društvenom, ekonomskom ili kulturnom razvoju, onda tom narodu dajete nadu da se pozove na odcjepljenje. Ali sve dok u BiH imamo institucije koje to omogućavaju, primjerice Dom naroda, donošenje odluka konsenzusom, to je mehanizam kojim jedan narod može štititi svoja prava.
Večernji list: Kada je u pitanju narativ Herceg Bosna, kakvo je vaše mišljenje o tome s obzirom na česte reakcije iz Sarajeva i pri samom spominjanju njezina imena?
- To je konstantno tako. I prije sam tvrdio, a i sada ponavljam. Bivša SFRJ ratificirala je Međunarodni pakt o političkim pravima i to je bio dio pravnog poretka te države. Hrvati, kao i svi drugi, kada je došlo do raspada Jugoslavije, a posebno kada je počela agresija na prostore na kojima su živjeli Hrvati, tada nisu nikoga napadali. Imali smo pravo na samoorganiziranje jer BiH nije mogla stati u zaštitu Hrvata. Imali smo pravo samoorganizirati se, imali smo pravo na samoodređenje, obranu, pravo udruživati se. Odluku o utemeljenju HZ HB donijeli su ljudi koji su imali na prethodno provedenim izborima demokratski legalitet. Oni su predstavljali jedan narod i imali su pravo donijeti takvu odluku. Ta odluka je donesena 18. studenoga 1991. godine. Isti ljudi koji su donijeli tu odluku, 21. siječnja 1992. godine donijeli su u Parlamentu BiH odluku o raspisivanju referenduma. Odluke o referendumu ne bi bilo bez istih tih ljudi. BiH bez referenduma ne bi postojala. Hrvati su sudjelovali u tom procesu i Hrvati su održali BiH. Bez političkih odluka Hrvata u strukturama vlasti ne bi bila donesena odluka o referendumu.
Večernji list: Poznato je da ste kritičar HDZ-a BiH, ali nedavno ste izjavili kako su u nekim svojim zahtjevima potpuno u pravu. Na što ste mislili?
- Mislio sam na izborna pravila, jer to je sada aktualno pitanje. Apsolutno su u pravu kada zahtijevaju da se, prije svega, u Dom naroda biraju legitimni predstavnici hrvatskog naroda. Jer ako nemate legitimno izabrane predstavnike, ne možete ostvariti ona prava koja proizlaze iz Ustava, odnosno koja proizlaze iz međunarodnog pakta, a to je pravo odlučivati o svom subjektivitetu, političkom položaju, interesima. Ako netko drugi izabere te predstavnike, oduzimaju vam to pravo. Kada je riječ o politici, neprihvatljivo mi je da je HDZ BiH prihvatio tzv. travanjski paket. Dom naroda tim je paketom gubio status ravnopravnog parlamentarnog doma. I sada pojedinci na tome inzistiraju, da se Dom naroda pretvori u neko pomoćno tijelo koje će od prilike do prilike odlučivati o nečemu. Hrvati ne smiju prihvatiti da se Dom naroda ukine i da se svede na neko parlamentarno tijelo. Utoliko prije što smo mi Hrvati u oba dijela BiH, ali smo u oba entiteta u manjini. Jedini instrument kojim mi Hrvati sebe možemo zaštititi jest Dom naroda i zato je vrlo važno da u njemu sjede legitimni predstavnici. Zašto? U praksi imamo pojavu lažnog predstavljanja. Pod Hrvatima se pojedinci lažno predstavljaju, oni koji nisu Hrvati, uglavnom su to Bošnjaci. Pri tome ne mislim na one koji su doista Hrvati, a islamske su vjeroispovijesti. Za mene je upitno kada se netko na prethodnim izborima pojavi kao Bošnjak, a na drugima kao Hrvat. To bi trebalo sankcionirati, jer ljudi koji to rade su prevaranti. Također zamjeram i činjenicu da Hrvati koji su u županijama s hrvatskom većinom imaju veća prava od Hrvata koji su manjina u dijelovima BiH. Primjerice, prema posljednjem popisu, u Zenici živi oko 8000 Hrvata, treba stvoriti mogućnost da oni kroz Dom naroda participiraju u donošenju odluka. Po meni, treba se stvoriti balans oko tog pitanja.
Večernji list: Često ste isticali belgijski model ustroja u BiH, ali malo tko prihvaća tu ideju. Jeste li još uvijek pobornik takvog uređenja?
- Malo ću korigirati. Ja sam za švicarski model kada je riječ o decentralizaciji. Što se pak Belgije tiče, ona ima dvodomni parlament u koji se biraju ljudi tako što flamanski kolegij izbornog tijela bira jedan broj Flamanaca. Kao i svi drugi koji žive u Belgiji. To je legitimnost.
