Masovno iseljavanje, uz nepovoljne demografske trendove, uzrokovalo je tektonske promjene na hrvatskom tržištu rada. Od zemlje koja je prije samo desetak godina brojala nezaposlenost od 17 posto, postali smo zemlja u kojoj nedostaje radne snage i u kojoj se udio stranih radnika u ukupnoj zaposlenosti popeo na oko deset posto.
Teško da ćemo ovu situaciju preokrenuti. Dapače, broj stranih radnika, prema procjenama, trebao bi rasti. Tome najbolje svjedoči broj izdanih radnih dozvola za strane radnike, a koji bi s nešto više od 140.000 prošle godine, ove godine trebao porasti na 200.000. Uz smanjenje broja rođenih, veliko iseljavanje i masovno useljavanje, jasno je kao dan da nam treba imigracijska politika i strategija.
Integracija uz učenje hrvatskog
Da na njoj, prvi puta u povijesti države, netko radi, otkrio je nedavno ministar rada Marin Piletić. Za izradu ovoga strateškog dokumenta zadužena je međuresorna radna skupina koju koordinira Ministarstvo unutarnjih poslova. No iz koordinatorskog ministarstva vrlo malo odaju o tome kakvu bi imigracijsku politiku Hrvatska trebala dobiti. Otkrivaju da "dokumentom planiraju obuhvatiti mjere kojima će biti poticano doseljavanje novih stanovnika u skladu sa zahtjevima tržišta rada". Također, navode, obuhvatit će i mjere koje će olakšati uključivanje useljenika i povratnika u svakodnevni život uz čuvanje ljudskih prava, sigurnosti i dobrobiti svih koji žive u Hrvatskoj.
"Kroz dokument o imigracijskoj politici nastojat će se osigurati što brža integracija stranaca u hrvatsko društvo, uz naglasak na učenje hrvatskog jezika", navode iz MUP-a. Dodaju i da je, nakon nekoliko održanih sastanaka radne skupine u tijeku usuglašavanje nadležnih vladinih tijela i institucija, a dokumenti bi se na javnom savjetovanju trebao naći u trećem tromjesečju ove godine. Zanimljivo, za ovu politiku, a koja bi trebala ponuditi rješenje nedostatka radne snage, domaće kompanije pokazuju slab interes.
Poslovni je dnevnik, naime, u trenutku kada se tek izrađuje imigracijska politika, htio čuti upravo njihovu stranu priče - kako integriraju strane radnike i što bi država mogla i trebala kako bi im olakšala poziciju. Za mišljenje smo pitali tehnološke kompanije, i to one koje se vole pohvaliti velikim brojem stranih radnika, hotelijere i građevinare - tri sektora koja u najvećoj mjeri radnike moraju tražiti izvan granica Hrvatske i na koje trenutno pada sav teret integracije. Oglasili su se tek iz građevinskog sektora.
U Kamgradu 40 posto stranaca
Koliko je alarmantna situacija govore podaci iz Kamgrada, jedne od vodećih građevinskih kompanija u Hrvatskoj. Kristina Anetić, voditeljica Odjela kadrovskih i općih poslova u Kamgradu, ističe da im na domaćem tržištu nedostaju radnici svih zanimanja iz građevinskog sektora. I to nije od jučer jer ih Kamgrad uvozi već osam godina da bi danas činili oko 40 posto njihove ukupne radne snage.
Anđelko Akrap, akademik i demograf s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, i sam ističe da je tema "vrlo, vrlo izazovna". Tako navodi da će Hrvatska i sa zaustavljanjem iseljavanja iz godine u godinu imati sve manji priljev na tržište radne snage. "Godišnji se broj rođenih u Hrvatskoj u zadnjih deset godina smanjio s oko 42.000 na oko 34.000, što govori o budućem priljevu na tržište radne snage. Ako se tomu doda da je dio rođenih u tom razdoblju iselio s roditeljima, onda je situacija još nepovoljnija", iznosi Akrap. Upozorava da hrvatska društvo mora biti svjesno da je ušlo u veliku demografsku krizu koju treba rješavati.
"U Hrvatskoj nitko nije došao na vlast kako bi počeo rješavati demografske probleme, a nije ni izgubio vlast zbog loših demografskih trendova. Hrvatska nema dokument migracijske politike u kojoj bi se razradila politika povratka netom iseljenih iz Hrvatske", navodi demograf Akrap. Zaključuje da bi trebalo kreirati politiku koja će zadržati potencijalne iseljenike iz Hrvatske jer su takve politike ujedno i one koje će privlačiti stranu radnu snagu.
Zašto je vladama lakše proizvoditi loše dokumente i politike već desetljećima u Hrvatskoj ostaje neodgovoreno pitanje.
"Imigracijska politika i strategija koja dugoročno želi biti korisna i društvu i poslodavcima, mora se usmjeriti na privlačenje visokoobrazovane radne snage, a time i velikih, globalnih poduzeća u Hrvatsku. Trenutno uglavnom uvozimo niskokvalificiranu stranu radnu snagu, što je uostalom odraz naše ekonomske strukture", upozorava Goran Šaravanja, glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore. No, smatra da imigracijskom politikom to možemo promijeniti. "Bitno bi bilo stvoriti atraktivnije uvjete za zapošljavanje najviše plaćenih globalnih menadžera čija bi potrošnja potaknula dodatnu potrošnju u Hrvatskoj. Još važnije, s takvim profilom poduzeća u Hrvatskoj koje bi ovdje imale regionalne centre, dobili bismo transfer znanja i dodatne mogućnosti razvoja tržište rada tako da što veći broj domaćih stručnjaka može raditi zanimljivije, bolje plaćene poslove. Tako bismo s vremenom promijenili strukturu ekonomije", objašnjava Šaravanja.
Pitanje je i hoće li, i ako hoće, ulogu u imigracijskoj politici imati visokoobrazovane institucije. Ministar rada Piletić ističe da će jedan od ciljeva biti "otvaranje visokoobrazovnih institucijama studentima iz stranih zemalja". Ovo je važno, rekao je Piletić, kako bi dobili radnu snagu za budućnost. No, MUP ovu mjeru ne spominje.
