Upoznati ljude poput Kenana Arnautovića, i to ne samo zbog njegova doprinosa medicini, o čemu se već danas piše, a jednom će pisati i povijest, uistinu je čast. Slušajući o njegovim referencijama, čovjek zastane i zapita se je li moguće da je Bosna i Hercegovina dala takvu veličinu, prvog čovjeka američkih neurokirurga i drugog čovjeka Svjetske udruge neurokirurga. Slušajući njegovu priču o dva posuđena kofera s kojima je došao u Ameriku, pitam se koliko uspješnih priča skriva posuđene kofere u koje je stalo malo uspomena, ali onih najvrjednijih, onih koje nosimo iz obiteljskih domova te, ako je ta podloga bila dobra, onda se u određenoj mjeri mora uspjeti, a Arnautović je odletio u neslućene visine, a opet ostao tako prizeman i jednostavan. Samo jedan primjer - kada smo prebrojili ocjene žirija Večernjakova pečata i vidjeli da je dobitnik nagrade za medicinu, nazvali smo ga, pretpostavivši da ne može biti u BiH, te mu predložili da se javi iz Amerike, na što je rekao: - Iskazali ste mi čast jer dobivam nagradu u svojoj Bosni i Hercegovini, primit ću je u Sarajevu. I tu smo znali kako nismo pogriješili, a sada donosimo intervju s njim.
Večernji list: Ispred prelijepe Vijećnice uručen vam je Večernjakov pečat za medicinu. Dobili ste brojna priznanja, međutim, kakav je osjećaj dobiti jednu ovakvu nagradu iz rodne zemlje?
- Da, u pravu ste. Dobio sam mnogo priznanja tijekom svoje karijere - počevši kao najbolji student Medicinskog fakulteta (“Hasan Brkić”, Srebrne značke za svaku godinu studiranja), pa onda više puta Top Doctor/Neurosurgeon Memphis, TN po izboru kolega i pacijenata te mnoge druge nagrade, priznanja i članstva u najvećim svjetskim i američkim neurokirurškim udrugama. Međutim, ova ispred Vijećnice - Večernjakov pečat za medicinu u konkurenciji 15 vrsnih liječnika, kirurga, profesora, dekana, rektora - posebna je. Ova će nagrada imati posebno mjesto u mom uredu.
Večernji list: Potpredsjednik ste Svjetske udruge neurokirurga, ravnatelj Odbora Svjetske udruge neurokirurga, na čelu ste Američke asocijacije neurokirurga. Koliko je rada i odricanja trebalo kako bi se došlo do razine jednog od najboljih u svijetu?
- Bilo je dugo, teško i lijepo. Mnoge godine odricanja, rada - noću, vikendima. I što je najzanimljivije, sada radim i najviše jer se obveze povećavaju, dužnosti traže predan rad, mlađi kolege trebaju mentore za pisanje radova, publikacije. Ali mi je najveće zadovoljstvo kada jednu moju znanstvenu ideju mladi kolega ili kolegica publiciraju uz moje mentorstvo u najboljim neurokirurškim časopisima.
Večernji list: Međutim, krenuli ste u ostvarenje “američkog sna” iz Sarajeva. Kako je tekao taj put?
- Pa nije bilo lako. Došao sam u Ameriku s dva posuđena kofera i 2000 dolara u džepu. Bez američke neurokirurške licencije, za privremeni boravak, bez posla. Korak po korak, godinu po godinu, “američki san” se gradio i sada, gledajući unatrag, nije mi baš najjasnije kako je sve to uspjelo - ponovno ispiti za Medicinski fakultet (čuveni USMLE ispiti I., II. i III. dio), pa opet cijela neurokirurška specijalizacija, neurokirurški ispit - pismeni pa usmeni do American Board of Neurological Surgery Certification - sve do doktorata. I onda svake godine obvezna recertifikacija kojoj podliježu svi neurokirurzi. Dnevne operativne obveze, znanstveno-istraživački rad, predavanja po cijelom svijetu, članstvo u neurokirurškim savezima, uredništvo u najvećim neurokirurškim časopisima. Na kraju, s osmijehom na licu sjećam se svih teških, ali i lijepih dana. I, Bože zdravlja, da još doprinesem ovoj struci.
Večernji list: Na čelu ste Baptist instituta za neurokirurgiju. Što vrijedi istaknuti vezano uz tu zdravstvenu instituciju u Memphisu, po čemu je posebna?
- To je najveća bolnica u Memphisu s petnaestak satelitskih bolnica u regiji - tri države - Tennessee, Mississippi, Arkansas. Uime moje klinike izabran sam na to mjesto da vodim i razvijam neurokirurgiju. Radimo svu kazuistiku iz neurokirurgije - mikrokirurgiju, endovaskularnu neurokirurgiju, sve tumore mozga i leđne moždine, pituitarne tumore, kralježnične koštane tumore, kompleksnu spinalnu instrumentaciju, deformitete - kifoze i skolioze, funkcionalnu neurokirurgiju. Osobno se bavim kirurgijom baze lubanje, svim tumorima mozga, kralježnične moždine, pituitarnim tumorima, operativnim tretmanom Chiari malformacija, kao i kompleksnom spinalnom patologijom, posebice vratne kralježnice. Uz to, moja je klinika u proteklih 100 godina dala mnoge lidere neurokirurgije u Americi i svijetu koji su bili na čelu gotovo svih neurokirurških asocijacija. Čast je bila učiti od tih velikih kolega i mentora.
Večernji list: Koliko dnevno radite? Kada pročitamo da, uz dužnosti u vodećim organizacijama, operirate, pišete knjige, predajete studentima..., čini se da ne spavate nikako.
- Pa budim se oko 6.30 ujutro. Na poslu sam oko 7.30. Zatim idu operacije, klinika s pacijentima tri puta tjedno, sastanci, predavanja, specijalizanti, studenti. Kući sam obično oko 6 popodne, iako znam ostati i do kasno u noć. Često su tu i poslovne večere. U prosjeku jednom mjesečno obvezan sam nazočiti raznim predavanjima u Americi i svijetu, gostujuće profesure i tako dalje.
Večernji list: Često ste u rodnoj BiH, itekako pomažete neurokirurzima i mladim stručnjacima u ovoj zemlji, pa kao jednomu od najboljih na svijetu, kako vam se čine liječnici ovdje?
- Da, do sada sam imao čast u Memphisu ugostiti na subspecijalizaciji pet kolega iz Sarajeva, jednog iz Mostara, tridesetak iz Hrvatske, po dvojicu iz Srbije i Albanije. Također sam uradio dosta operacija u Sarajevu sa svojim kolegama iz Memphisa. Donirali smo dosta neurokirurške opreme, materijala. Tu je i suradnja Bosanskohercegovačko-američke akademije znanosti i umjetnosti sa znanstvenim institucijama u Bosni i Hercegovini, pa onda zajedničke publikacije s kolegama. BiH ima dobre i talentirane neurokirurge i treba im pomoći da dobiju što suvremeniju opremu te da se mlađi što bolje izuče posjećujući svjetske centre.
Večernji list: Što posebno volite u BiH i Sarajevu?
- Pa BiH je dio mene, tu je sve počelo. Posebno sam vezan uz Sarajevo, Grbavicu. Dođem 3-4 puta godišnje. Obiđem obitelj i prijatelje. Volim otići na Grbavicu kod prijatelja iz djetinjstva u restoran Roma kod Zige, gdje ostanemo do ranih jutarnjih sati. Odem na Željinu utakmicu. Naravno, ćevapi, bosanska jela, ali i morska hrana, a u Sarajevu imaju 2-3 restorana s prvoklasnom ponudom morskih delicija.
Večernji list: Može li se uopće uspoređivati zdravstveni sustav SAD-a i BiH?
- Teško jer je sustav potpuno različit. U SAD-u se u tehnologiju ulažu velika sredstva. Završetkom specijalizacije ispiti i godišnje provjere tek počinju. Prate vaš rad, odnos s pacijentima, etiku, liderstvo i tako dalje. U Americi je liječnička profesija najcjenjenija - mnogo je dano, ali se dosta toga od liječnika i očekuje. Moja je želja da se bosanskohercegovački zdravstveni sustav tijekom godina približi američkom.
Večernji list: Napravili ste niz operacija u svojoj karijeri, a na što ste najponosniji? Jesu li to neke nove metode ili učinkovitija primjena postojećih?
- Rekao bih da sam znanstveno najviše publicirao u nekoliko velikih kazuističkih cjelina. Kirurgija baze lubanje u području “sella turcica” (turskog sedla), kirurgija pituitarnih tumora, kirurgija tumora kralježnične moždine, kirurgija hemangioblastoma, kirurgija Chiari malformacije i kirurgija vratne kralježnice. U slobodno vrijeme bavim se i istraživanjem povijesti neurokirurgije.
Večernji list: Je li u ovom razdoblju teško sačuvati zdravlje? Pandemija, rat, rast cijena namirnica..., nekako se čini kako nam je sve to utjecalo na živce. Pitali smo vas je li u ovo doba teško sačuvati zdravlje, a za kraj tražimo savjet od vas kao jednog od najboljih stručnjaka - kako ga sačuvati?
- Pa ja se trudim, ali nije sve do mene. Potrebno je ići na redovite godišnje liječničke kontrole. Važno je biti aktivan, što više se kretati. Jesti zdravo koliko je moguće. Odlazak u prirodu je preporučljiv.
Večernji list: Imali smo problem s koronavirusom, međutim, kako izlazimo iz te situacije, čini se kako vlada “eksplozija” mnogih drugih bolesti. Kako to komentirate?
- Sve nas je iznenadio taj opaki virus, ali, uz pomoć cjepiva, izgleda da smo se uspjeli oduprijeti. Naravno, sada, kada je pandemija utihnula, druge bolesti koje su potiskivane izlaze na površinu. Imam veliko povjerenje u medicinu, posebice američku. Srećom, imam veliki broj kolega i prijatelja drugih specijalnosti s kojima redovito razgovaram i dobivam savjete po potrebi o raznim medicinskim problemima.
Večernji list: Imate li uzore u ovom poslu i po čemu su oni posebni?
- Pa uzori su mi profesori Al-Mefty, Yaşargil, Boop, Pait, Krisht, Foley, ljudi od kojih sam učio i koji su mi bili mentori. Oni su ostali moji bliski prijatelji i sada kada ne živimo u istome gradu. Često se viđamo na neurokirurškim kongresima i simpozijima.•
