Danas u Republici Srpskoj s obzirom na broj obnovljenih stambenih objekata, postoje uvijeti za život oko 30 tisuća Hrvata, kaže u razgovoru za Hrvatski Medijski Servis ministar za izbijegle i raseljene osobe Republike Srpske Davor Čordaš. Prema podatcima Katoličke crkve u RS od prijeratnih blizu 200.000 danas, međutim,  živi tek 15.000 Hrvata. Ministar Čordaš kaže kako hrvatske djece u tom entitetu gotovo da i nema, no raduje ga kako je sedam tisuća Hrvata podnijelo zahtijev za obnovu svojih razrušenih domova, što pokazuje kako nisu odustali od povratka u svoj zavičaj. Ministarstvo, pak, naglašava ministar Čordaš, najviše radi na tome da povratnicima pomogne pokrenuti vlastiti posao kako bi mogli živjeti od svog rada, što je uvijet za održivi povratak.
• Što je Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe RS, od kada ste mu Vi na čelu, učinilo na stvaranju uvjeta za povratak prognanih i raseljenih Hrvata u RS?
Od 2011. godine, kada sam preuzeo dužnost ministra za izbjegle i raseljene osobe RS za Hrvate u Republici Srpskoj je izdvojeno gotovo 11 milijuna KM. Zahvaljujući tim sredstvima obnovljen je veliki broj stambenih objekata, realizirani su projekti obnove komunalne infrastrukture, ponajviše putevi i elektro mreže u povratničkim naseljima, obnovljen je veliki broj vjerskih objekata, a dio sredstava usmjeren je i na projekte održivog povratka, zahvaljujući kojima su povratnicima, uglavnom kroz samozapošljavanje, osigurani uvjeti za ostanak u mjestu povratka.Osim toga, realizirani su i druge značajni projekti koji su također pridonijeli povratku Hrvata u RS. Protekle godine tako je realiziran Projekat rekonstrukcije stambenog fonda (OPEC), kroz koji je obnovljeno 45 stambenih jedinica za Hrvate u Republici Srpskoj. Također, u suradnji sa organizacijom CRS (Catholic Relief Services) realizirali smo dva projekta u Derventi i Brodu namijenjena stvaranju uvjeta za održivost povratka.
• Koliko Hrvata danas živi u RS, u odnosu na prijeratni broj? Koliko ih se vratilo u svoje domove, od rata do danas, a koliko ih je napustilo RS?
Vrlo je nezahvalno raditi bilo kakve procjene prije službenih rezultata popisa iz 2013. godine. Ono što je sigurno, i o čemu imamo evidenciju,  da je  u RS obnovljeno  5050 kuća, uvjetnih za stanovanje, u vlasništvu hrvatskih obitelji. Ako tome dodamo i određen broj stanova u stambenim zgradama, možemo reći da u  RS postoje uvjeti za život oko 30 tisuća Hrvata, što se tiče stambenog prostora. Po popisu iz 1991. na tom prostoru živjelo je oko 180 000 Hrvata, što znači kako je najveći broj protjeran i nije se vratio na svoja ognjišta.
• Zbog čega se Hrvati u većoj mjeri ne vraćaju u svoj zavičaj. Koje su glavne zapreke za njihov brži povratak?
Često zaboravljamo kako u prvih pet godina nakon sukoba, praktično povratka nije ni bilo, bolje reći bio je onemogućen od tadašnjih vlasti u RS-u, ali i međunarodna pomoć je potpuno izostala, a to je upravo vrijeme kada se događa najveći povratak prognanih. Tako je danas bolje govoriti o obnovi, nego o nekom masovnom povratku. Prvi preduvjet, da bi se itko vratio u svoj zavičaj, jeste da ima uvjetnu stambenu jedinicu, i to je ono što nastojimo, sukladno raspoloživim sredstvima, osigurati što većem broju ljudi koji se žele vratiti. Ipak, ljudima nije dovoljno samo obnoviti kuću, jer ukoliko nemaju od čega živjeti, oni će ponovno biti primorani napustiti svoj dom. Stoga je neophodno povratnicima osigurati izvore prihoda, i to je ono što od preuzimanja dužnosti ministra nastojim promovirati, kako kroz djelovanje Ministarstva, tako i kod međunarodnih institucija koje realiziraju projekte pomoći povratnicima.
• Na koji način konkretno pomažete da bi povratnici mogli zarađivati za život i ostati u svom mjestu?
Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe RS značajan dio sredstava svake godine izdvaja za pružanje potpore projektima održivog povratka, a radi se o raznim djelatnostima kojima su ljudi konkurirali i kasnije osigurali sebi izvore prihoda – od sadnje voćnjaka, pokretanja malih zanatskih radnji, izgradnje ribnjaka, nabavke opreme za pčelarstvo do izgradnje plastenika i mnogih drugih. Nužno je istakniti kako su povratnici uglavnom starije osobe, ali ohrabruje da i mladi nisu zaboravili svoj zavičaj i da mu se rado vračaju. Naravno da ljudi nisu dvadeset godina živjeli na grani i da su kao vrijedni ljudi našli posao. Nadam se kako oni koji su pokrenuli biznis u svijetu isto uraditi i zavičaju svojih očeva i majki.
• Imaju li Hrvati u RS mogućnost obrazovanja na svom jeziku u RS?
Sukladno važećim zakonima u Republici Srpskoj, nastava u školama se izvodi na službenim jezicima konstitutivnih naroda, uz korištenje oba službena pisma – latinice i ćirilice, a sve škole  imaju odgovornost da u svojoj sredini pridonesu stvaranju kulture koja poštiva ljudska prava i osnovne slobode svih građana.  Otkako obnašam dužnost ministra, često sam na terenu i razgovaram s povratnicima o njihovim problemima i uvjetima u kojima žive, a kada  je u pitanju obrazovanje djece, na žalost djece skoro da i nema. Ipak mogu reći da ipak postoji jedna škola u RS-u za djecu hrvatske nacionalnosti i po hrvatskom nastavnom programu u Tramošnici, ali samo do četvrtog razreda.
• Jesu li Hrvati diskriminirani pri zapošljavanju u državnu administraciju, javne ustanove i poduzeća?
Koliko sam upoznat, Vlada Republike Srpske, te javne ustanove i poduzeća, nastoje, kada god je to moguće, ispoštovati nacionalni „ključ“. Ako negdje postoje i odstupanja, treba imati u vidu ne možete neku osobu zaposliti na određeno radno mesto samo zbog njihove nacionalne pripadnosti, a da ta osoba ne posjeduje odgovarajuće znanje i iskustvo. Neophodno je da kandidat za određeno radno mjesto ispuni sve uvjete, a to je ponekad veoma teško. Ono što ohrabruje je da jedan broj BiH intitucija ima sjedište u Banja Luci i tu je i uposlenost Hrvata nešto bolja. Ulaskom u općinske strukture vlasti u Posavini, Derventa, Brod, Modriča, Šamac, Vukosavlje, Pelagićevo, Doboj, također se otvara šansa i za novo upošljavanje. Ne ide to tako brzo i u broju koji bi željeli, ali ima pomaka. Tu je zadaća na svima nama da se još bolje organiziramo. Najlošije je stanje u javnim poduzećima, koja i onako imaju prevelik broj uposlenih. Veliki broj firmi u kojima su ljudi radili danas ne radi i upravo tu vidim najveću prepreku upošljavanju, pa u konačnosti i povratku.
• Što planirate uraditi kako bi se još prognanih i raseljenih vratilo u svoj kraj, a što za one koji su se vratili da bi mogli dostojanstveno živjeti?
Kao što sam već spomenuo, Vlada Republike Srpske svake godine izdvaja proračunska sredstva za pomoć povratku izbjeglih i raseljenih, te dio sredstava za pružanje potpore projektima održivosti namijenjenim povratnicima. I ove godine, Programom rješavanja problema izbjeglica, raseljenih i povratnika radit će se obnova stambenih jedinica, izgradnja infrastrukturnih i vjerskih objekata, te financirati projekti održivog povratka kojima je cilj upravo stvaranje uvjeta za dostojanstven život povratnika.
• Što je s Regionalnim programom stambenog zbrinjavanja?
Regionalni program stambenog zbrinjavanja će u Bosni i Hercegovini biti osigurana trajna stambena rješenja za 5.400 obitelji, od kojih  1.800 hrvatskih. Sredstva za ovaj projekt prikupljena su na Donatorskoj konferenciji u Sarajevu u travnju 2012. godine, i od tada je prošlo dugo vremena tijekom kojeg su ispunjavani mnogobrojni administratini zahtjevi donatora, ali evo, raduje me da mogu reći da taj projekt konačno daje prve rezultate. Nedavno smo potpisali Sporazum o isporuci građevinsko-zanatskog materijala za prvih 20 korisnika u okviru prvog vala, a vjerujem da će sada i ostali podprojekti brže da se rješavaju. Nadalje, očekuje nas i projekt koji se realizira iz kreditnih sredstava Saudijskog fonda za razvoj, kroz koji će biti zbrinuto gotovo 50 hrvatskih obitelji u RS-u.
• Vjerujete li kako će realizacija ovih projekata doprinijeti većem povratku u RS?
Dugo vremena je prošlo od trenutka kada su ljudi napustili svoje domove, i vjerujem da je predstojećih nekoliko godina odlučujuće za povratak izbjeglih i raseljenih u Bosni i Hercegovini, ali očekuje nas dosta projekata, značajna sredstva od gotovo 220 milijuna KM , te vjerujem da će većina onih koji to žele, u narednih nekoliko godina stvoriti uvjete da se vrate u svoje domove. Od ukupnog broja podnijetih zahtjeva za povratak i obnovu , najveći broj zahtjeva Hrvata upravo se odnosi na prostor RS-a, oko sedam tisuća, što pokazuje kako naš narod nije odustao od povratka ili bolje reći od obnove svog zavičaja, a to znači i očuvanja svog prostora. Nadam se kako neće prodavati svoje očinstvo  ni za kakve pare, a iskreno se nadam kako će i Republika Hrvatska uskoro značajnije pomoći obnovu i povratak Hrvata upravo na prostor RS-a. Uz ono što mi planiramo u narednom razdoblju ta bi pomoć bila ključ povratka i opstanka Hrvata na ovom prostoru.I na kraju, a to sam trebao reći i prije, da nije bilo odlučnosti naše crkve i svećenika koji su praktično bili prvi povratnici, sve ovo bi bilo znatno teže, gotovo nemoguće. Zato još jednom veliko im hvala.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’