U proljetnom uređenju zelenila u Čapljini, koja ih, koliko nam je poznato, jedina u BiH ima kao ukras u alejama, “stradali” su oleandri. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća oleandar je bio obvezni ukras u dvorištima i vrtovima gotovo svakog kućanstva u mediteranskom dijelu Hercegovine. Ne zna se kako je tu stigao, vjerojatno se jednostavno prenio s dubrovačkog područja. U tim vremenima kada je gotovo svako kućanstvo imalo i po jednu ili više krava, govorilo se kako je opasan za stoku, odnosno da bi krava uginula ako bi pojela samo jedan list.
Međutim, domaćini nisu puno brinuli jer krave imaju šesto čulo pa unatoč i eventualnoj gladi tijekom ljetnih suša, nije im “ni u rog” padalo probati zeleno lišće oleandra. Spominjalo se, dakle, kako je oleandar otrovan za stoku, pri čemu se nije govorilo o čovjeku, iako je činjenica kako je među tisućama otrovnih biljaka na planetu, oleandar jedna od najotrovnijih. Jednostavno, svaki je dio oleandra - list, stablo, cvijet..., otrovan, iako se u nekim narodnim medicinama koristio i kao lijek. Naravno, u malim količinama.
