BiH na putu prema EU obvezna je donijeti mnoštvo strategija, planova, javnih politika i dokumenata koji bi trebali doprinijeti njezinu boljitku. Preliminarni rezultati istraživanja koji predstavljaju de facto naočale kojima BiH vide Europa i svijet, u najmanju ruku su poražavajući.
Ogromna administracija
BiH sve više zaostaje za regijom kada je riječ o razvoju malih i srednjih poduzeća. Primjerice, BiH se nalazi na 160. mjestu od 180 rangiranih ekonomija po pokretanju biznisa. S druge strane, njezina ogromna administracija, koju plaćaju porezni obveznici, postala je jedna od najznačajnijih zapreka za poslovanja koja su vezena za strana ulaganja. Naime, u usporedbi s zemljama članica EU, u BiH se na godišnjoj razini izvrši četiri puta više plaćanja administracije, te se isto tako potroši više nego dvostruko radnih sati na poreznu administraciju. Izraženo u brojkama, u BiH se potroše 422 sata na poreznu administraciju, nasuprot zemljama EU gdje se potroše 194 sata. Što se, pak, tiče srednjih i malih poduzeća, nedostaje konkretna strategija, tako da se milijuni KM usmjeravaju na veliki broj mikroinvesticija bez učinaka za konkurentnost i kvalitetno zapošljavanje, o čemu zorno govori i broj veći od 560.000 nezaposlenih, većinom mladih ljudi.
Primjena zakona spora
Ono što posebno zabrinjava su ljudski resursi, a BiH upravo u oblasti ljudskog kapitala nije zabilježila neke veće pomake. Visoka javna potrošnja u oblasti obrazovanja praćena je slabim rezultatima obrazovnog procesa, a primjena donesenih zakona je spora. Najlošija pozicija zemlje izazvana je lošom kvalitetom obrazovanja i velikom institucijskom fragmentacijom sustava obrazovanja, te posebno odljevom kvalificirane radne snage zbog ekonomske migracije. Naime, u BiH se za obrazovanje izdvaja gotovo pet posto od ukupnog BDP-a. Postotak javne potrošnje koji se ulaže u obrazovanje u BiH je iznad regionalnog prosjeka, a nešto je niži od EU prosjeka. Međutim, najveći problem je što se 88 posto proračunskih sredstava namijenjenih obrazovanju izdvaja za plaće i naknade zaposlenih, dok se osam posto sredstava izdvaja za materijalne troškove, a na kapitalna ulaganja odlazi četiri posto obrazovnih proračuna. U zemljama EU izdvajanja za troškove plaća zaposlenika kreću se između 60 i 70 posto ukupnih izdvajanja, dok se ostatak novca troši na materijalne troškove, održavanje i opremanje učionica te usavršavanje osoblja. Obrazovni sustav koji slabo funkcionira jedan je od glavnih uzroka lošeg funkcioniranja tržišta rada u BiH jer proizvodi kadrove koji nisu traženi, dok su kadrovi koji su traženi na tržištu rada deficitarni.
