U Domaljevcu, središnjoj općini Posavske županije, odlazak s jednosmjernom kartom prema Frankfurtu odavno je postao svakodnevica, tako da se najviše prema tom gradu, ali i drugim destinacijama EU-a, odlio veći broj mještana.
Ljubav prema zemlji
Govoreći o tom problemu, često se nepravedno zapostavljaju životne priče onih koji su čvrsto svoj životni put vezali za posavsku grudu. Zato ovoga puta nećemo o odlasku, puno širem problemu u okvirima koji nadilaze jedno posavsko selo, već o onima koji ne žele prema Zapadu, ne privlače ih veliki gradovi, već kruh svagdanji svojoj obitelji žele osigurati od poljoprivrede, kako su to generacijama činili i njihovi preci.
Jedna od takvih je i obitelj Mate Leovca iz Domaljevca koju generacijama privlači plodna posavska oranica, a ljubav prema zemlji prenose i na mlade.
Večernji list već je iz te obitelji predstavio mladu Luciju Leovac, najstariju Matinu unuku, koja je ljubav prema nogometu i nastupu, čak i u bh. reprezentaciji, ostavila zbog ljubavi prema prirodi i plodovima koje sama stvara. No, priča je puno šira pa smo nakratko zavirili u tu lijepu obiteljsku priču.
Dan započinju pogledom u nebo koje određuje kako i koje radove će obavljati u svojoj, kako to u Posavini zovu “tvornici pod otvorenim nebom“. Mato Leovac ljubav prema poljoprivredi prenio je na svoja četiri sina.
– Nezamislivo mi je da mladi traže svoju budućnost negdje u drugoj zemlji i traže “kruha preko pogače”. Mislim da to postaje i pomodarstvo. No, ja se nakon ovoliko godina ni dana ne kajem što sam izabrao ovaj put. Moji su od pamtivijeka živjeli od poljoprivrede i uvijek se dobro živjelo. Zajedno smo gradili kuće sinovima, kada su se ženili, pomagali jedni drugima i svaki od četiri sina ima svoju kuću i sve iz poljoprivrede - kaže Mato.
Četvorica sinova skupa s ocem na njivi, pomalo je neobična slika za današnje vrijeme, koje je takav kolektivan rad zaboravio i ide prema individualizaciji. Oranice se sve češće napuštaju, no Leovci u mjestu važe za vrijedne domaćine koji, kada čuju da netko ostavlja oranicu zapuštenom, zasuču rukave i učine je ponovno plodnom.
Ne vidi se u uredu
- Moj otac cijeli život bavio se poljoprivredom, čak i danas, pa tako sam i ja sve od njega naučio i zavolio posao u kojem vidiš plodove svoga rada - kaže Đuro, jedan od Matinih sinova.
Ta se ljubav prenijela i na najstariju Matinu unuku Luciju s početka naše priče koja, istina studira u Orašju, ali svoju budućnost vidi bez ureda, uz traktor i na njivi pa je zasadila i svoj prvi voćnjak.
- Bog nam je dao ravnicu pogodnu baš za rad na zemlji u kojoj da posadiš i travku izrast će neka biljka, pa što onda više tražiti - smatra Lucija. Njezin tata Đuro već pravi veće planove.
- Imamo informacije da bi ovdje mogla doći Podravka pa tako i usmjeravamo proizvodnju - zaključuje Đuro Leovac iz Domaljevca.
