Razlog za to je navodna pristranost mađarske strane prema Republici Srpskoj i tamošnjem političkom vodstvu bosanskohercegovačkih Srba. Situacija je dodatno podgrijana nakon što je objavljeno da su mađarski policijski specijalci stigli u Banju Luku dva dana prije izricanja osuđujuće prvostupanjske presude Dodiku. Nakon toga počela su nagađanja kako su trebali eventualno pomoći Dodiku da pobjegne iz zemlje. No, dok se javnost zabavljala krimenom samo jedne strane, odnosno medijskih interpretacija, unutar Europskih mirovnih snaga (EUFOR) dogodio se svojevrsni hijerarhijski puč. Naime, kako doznaje Večernji list, turski kontingent iz EUFOR-a je dan prije Dodikove presude jednostrano promijenio odluku i, umjesto u Tuzlu, stacionirao se u Srebrenici cijeli jedan dan. To je, prema informacijama kojima raspolaže Večernji list iz kruga EU administracije, izazvalo pravu pomutnju u vodstvu EUFOR-a. Naime, takvom jednostranom odlukom turskih snaga, čiji je cilj očito bio umiriti Bošnjake koji su preživjeli genocid, svejedno je narušena vojna subordinacija i lanac zapovijedanja. Zbog toga su održana i dva sastanka te je izviješteno zapovjedništvo ove misije o postojanju svojevrsnog neposluha u BiH. Poslano je i jasno upozorenje turskim snagama da se takvo ponašanje ubuduće neće tolerirati.
Tko donosi odluke
Oba ova slučaja otvorila su pitanje nepristranosti EUFOR-a u BiH. Ali i njihovih podjela koje slijede linije podjela u Bosni i Hercegovini. S jedne strane, Komšić i određeni politički krugovi u Sarajevu smatraju da prisutnost mađarskih snaga narušava povjerenje u misiju EUFOR-a zbog navodne podrške Mađarske Miloradu Dodiku. S druge strane, neočekivano pregrupiranje turskog kontingenta pokazalo je da ni druge snage unutar EUFOR-a nisu imune na političke utjecaje i vlastite interese. Ove paralelne situacije upućuju na kompleksnost odnosa unutar međunarodne vojne misije te na izazove održavanja potpune neutralnosti u zemlji s dubokim političkim podjelama. Mađarska već neko vrijeme otvoreno podržava političko vodstvo Republike Srpske, a njezin zamjenik ministra vanjskih poslova i trgovine Levent Mađar dodatno je podgrijao situaciju izjavama u Banjoj Luci u kojima je izrazio potporu Dodiku te tvrdnjama da Zapad tretira BiH kao "svoju pokrajinu". S druge strane, turska vojska u sastavu EUFOR-a je svojom odlukom da se stacionira u Srebrenici, bez prethodnog odobrenja zapovjedništva, izazvala dodatne nesuglasice unutar međunarodnih snaga. Iako se može tvrditi da je njihova prisutnost u Potočarima simbolički važna za preživjele genocida, ostaje pitanje vojne subordinacije i toga tko donosi ključne odluke unutar EUFOR-a. U ovakvom kontekstu teško je osporiti da su i Mađarska i Turska pokazale određeni stupanj političkog angažmana kroz svoje vojne snage u BiH. Dok se o Mađarskoj govori u kontekstu podrške Dodiku, turski kontingent svojim samoinicijativnim raspoređivanjem pokazuje da ni druge snage nisu imune na političke utjecaje.
A Hrvati...
Stoga se s pravom postavlja pitanje i dobiva opravdanje inicijativa hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji je svojedobno inzistirao da i kontingent Hrvatske vojske bude u BiH kako bi se hrvatska strana u ovoj zemlji osjećala komotnije. Ove situacije potiču raspravu o stvarnoj nepristranosti međunarodnih vojnih snaga i mogućim posljedicama na sigurnosnu situaciju u BiH. EUFOR - Althea trebao bi osiguravati stabilnost i sigurnost u BiH, no posljednji događaji pokazuju da ni međunarodne snage nisu lišene političkih tenzija koje dominiraju lokalnim političkim scenama. Ako se misija želi očuvati kao neutralna, potrebno je spriječiti bilo kakve jednostrane akcije, bilo da dolaze iz Budimpešte ili Ankare. U suprotnom, percepcija EUFOR-a kao objektivnog čimbenika u održavanju mira mogla bi se dodatno narušiti, što bi imalo dalekosežne posljedice za BiH i regiju. Dodatno, problematično je što ovakvi slučajevi dodatno polariziraju ionako podijeljenu javnost u BiH. Ni međunarodne snage očito nisu imune na bh. podjele, a samo Hrvati nemaju svoje "zaštitnike".
Otvori KEKS Pay
