"Gdje to još ljude ptice bude, koliko ruku moli za mir, što to rade svjetske lude, čini se svijet će u dubok vir", glase stihovi pjesme "Preskočena crta" s novog albuma Marka Perkovića Thompsona. Upravo slušajući pjesme s tog albuma u Jazvinki, u središtu naselja Tolići u mjestu Cere iznad Gruda, duboko smo promišljali, jer upravo tu ljudi se bude uz pjev ptica, tu se još čuje molitva na obiteljskim okupljanjima.
Snažne poruke
U mjestu koje još čuva tradiciju, kulturu, običaje, identitet okupili su se Tolići i njihovi prijatelji na 13. Tolića susretima. Od Gruda, preko Zagreba do Njemačke svi, koji su mogli, došli su kući, korijenima, ondje gdje je molitva na usnama. Upravo je tako i počelo tradicionalno okupljanje, svetom misom na Starom Zorića groblju. Iako je bilo 14 sati, temperatura na živi penjala se više od 40 stupnjeva, mobilni uređaj kojim je portal grude.com planirao prenositi svetu misu zakazao je, a nikom tko je god mogao hodati nije palo na pamet biti negdje drugdje već na svetoj misi. Opravdano su jedino izostali vrijedni domaćini i domaćice koji su pripremali vojnički, a preimenovat ćemo ga u tolićki grah, roštilj, svinjetinu, kako bi nakon mise svi mogli na okrjepu u Jazvinku. Grudski župnik fra Stanko Pavlović propovijedao je kao da je vani najugodnije vrijeme, no, s obzirom na poruke, moglo ga se slušati cijelo poslijepodne, a osobito su te riječi dirale one koji odavno ne žive u Tolićima, nisu im ni blizu, dijele ih stotine kilometara, a opet, tu im je srce ostalo. - Hvala Bogu na svakom našem susretu, hvala što u nama teče krv naših majki i naših očeva, hvala i za sve blagoslove vašem koljenu - i prošlom i sadašnjem i budućem. U svakom vremenu, i u ovom našem neizvjesnom, Bog je naš put, naša sigurnost, svaka naša milost - poručio je grudski župnik podsjećajući na korijene, na one koji su krenuli iz Tolića, s Cera na dalek put, a oni i njihovi potomci uvijek se vraćaju tu gdje je sve počelo.
Slušajući u propovijedi o svojim roditeljima, bakama i djedovima, mnogi su pustili suzu. Zatim se otišlo do Križa, gdje je i spomen-ploča za sve branitelje s tog područja, stradale u dvama svjetskim i Domovinskom ratu. U Jazvinki, gdje je bila središnja proslava, sve je vrvjelo životom. - Želio bih da ponesete sa sobom neke dojmove, pogotovo vi koji ste prvi put tu, da kažete kako vam je bilo ugodno - kazao je predsjednik Organizacijskog odbora Jerko Tolić, dok je, uz Bracu Tolića, svoju desnu ruku, pozdravljao nazočne i svečano proglašavao još jedne Tolića susrete otvorenima. Tradicionalno, zaželio je sebi odlazak u mirovinu kako bi netko mlađi preuzeo organizaciju, ali je i on svjestan kako nije lako preuzeti odgovornost danas, a i on je jedini od Tolića stalni stanovnik sa svojom suprugom Mirom pa, ako itko zna dočarati život ovdje, onda je to on. Ugodna priča razvila se i za stolovima. Vrijeme teče, a Tolića susreti traju. Prisjećali smo se našeg prvog dolaska u Jazvinku, dok je svetu misu i blagoslov predvodio fra Bernard Marić, a pristup do samog središta nije bio ni blizu uređen kao danas. Upravo tada Tolići sa svih strana svijeta zasukaše rukave pa se ubrzo razvila sjajna priča o obnovi starih kuća. - Mjesto rođenja mjesto je koje se ne da zaboraviti. Nosimo ga u pamćenju, ne zato što hoćemo već zato što ga ne možemo zaboraviti. Ova ovdje brda, blagoslovljena brda, omogućila su nam da preživimo, a preživjeti znači ne tražiti nikakav standard, nego učiniti sve da se goli život sačuva. Ova brda, kakva jesu da jesu, mnogima su omogućila preživjeti - kazivao je tada fra Bernard, a propovijed kao da je bila motivacija da u godinama koje predstoje dolazi što više Tolića i ulaže u svoju djedovinu.
Jedinstven narod
Tolića susreti 13. put pokazali su koliko vrijedi zajedništvo i kako se lijepo može živjeti pod ovim nebom ako se udara u isti klin. Kako reče fra Stanko, čim se u obitelji dogodi neprilika, odmah nam svega bude preko glave, no i to je dio života, a ako prijeđemo preko svih prepreka, onda zadovoljstvo raste do neba. Stoga su i ovakvi susreti poruka i našem narodu da budemo jedinstveni i bez podjela jer samo tako možemo sačuvati tisućljetna ognjišta jer su ih tako sačuvali i naši stari.
Otvori KEKS Pay
