Utakmice Milana postale su istinske izložbe nogometne umjetnosti Luke Modrića. I dok navijači Real Madrida s gorčinom probavljaju njegov odlazak, pitajući se koliko je još mogao doprinijeti ove godine, trener Allegri i cijeli Milan uživaju u njegovoj vječnoj klasi. Njegova tajna leži u reakciji nakon posljednjeg sučevog zvižduka: Luka diže ruke prema nebu, ispušta krik radosti poput dječaka koji je ostvario prvu pobjedu na kvartovskom igralištu, a odmah zatim se iscrpljen ruši na travnjak. Upravo je odradio još jednu utakmicu od devedeset minuta, što mu je već četrnaesti takav susret ove sezone. Za usporedbu, u Madridu je u posljednje tri sezone odigrao tek devet (sezona 24/25), šest (23/24) i šest (22/23) cijelih utakmica, piše španjolska Marca.
S navršenih 40 godina, i dalje je on taj koji dominira terenom, onaj koji orkestrira ritam igre prema vlastitom nahođenju. U nedavnom intervjuu za Corriere della Sera priznao je kako tajna njegove dugovječnosti nisu ni prehrana ni poseban trening. Tajna je, kako kaže, isključivo ljubav prema nogometu. Njegove riječi najbolje to opisuju: "Voljeti nogomet, misliti nogomet, živjeti nogomet". Upravo ta strast ono je što ga i dalje drži na najvišoj razini, kao neuništivu silu koja prkosi vremenu i zakonima sportske biologije.
U Cagliariju je Milan bio suočen s ključnim ispitom u borbi za povratak na vrh ljestvice, i to u trenutku kad je momčad bila pogođena brojnim izostancima. Prvo poluvrijeme bilo je tvrdo, neugodno i bezidejno, a Rossoneri su ga završili bez ijednog udarca u okvir gola. A onda, nakon pauze, na scenu je stupio Modrić. No, ono što najviše iznenađuje u njegovoj ovosezonskoj igri nisu toliko vizionarska proigravanja, kirurška preciznost dodavanja ili besprijekorno donošenje odluka s loptom u nogama. To su elementi na koje nas je već navikao tijekom svoje blistave karijere.
Modrić koji je zaludio "milaniste" je Modrić radnik, onaj koji neumorno trči kad Milan nema loptu, prvi koji izlazi u presing, prvi koji čita putanje i presijeca opasne lopte te prvi koji bez straha ulazi u duel. To je gotovo "gattusovski" Modrić, koji svojim nevjerojatnim obrambenim trkovima pali San Siro i koji s 40 godina na leđima ispisuje izvanredan manifest ljubavi prema nogometu. Jučer je, kao i gotovo uvijek, proglašen igračem utakmice, a kako piše španjolska Marca, postao je simbol otpornosti i strasti.
Njegovo razumijevanje s Adrienom Rabiotom postalo je duša ove momčadi jer obojica govore istim nogometnim jezikom. Modrić utakmicu započinje kao središnji vezni, ali često mijenja pozicije s Francuzom, napadajući prostor s pozicije unutarnjeg veznog. Mirnoća kojom pod pritiskom kontrolira svaku loptu djeluje kao injekcija samopouzdanja za cijelu ekipu. Svaki igrač koji igra uz Modrića postaje mirniji, jači i sigurniji u svoje sposobnosti. Njegova prisutnost na terenu jednostavno čini suigrače boljima.
Njegov san je donijeti Milanu dvadeseti Scudetto, onaj koji donosi drugu zvjezdicu na dres. S napunjenih četrdeset godina, Modrić je i dalje onaj dječak zaljubljen u loptu koji je u Milanovoj trenirci trčao po hrvatskom dvorištu tijekom rata. Zaboravite talent, trening ili prehranu, jer prava tajna leži u čistoj ljubavi. Luka nas na to podsjeća svaki put kad Milan istrči na teren. Vječan.