Jedino svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Bosni i Hercegovini, u Maglaju, svečano je u srijedu, 12. svibnja proslavilo svog nebeskog zaštitnika.
Središnje euharistijsko slavlje, uz suslavlje više 20 svećenika i uz posluživanje trojice đakona kod oltara, predslavio je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić. Među koncelebrantima bili su i dekan Žepačkog dekanata preč. Predrag Stojčević te župnik domaćin i čuvar svetišta vlč. Franjo Tomić, piše Nedjelja.ba.
Na početku propovijedi kancelar Kalfić istaknuo je kako je vjernike u Maglaju okupio svetac za kojega je Sv. Ivan Pavao II. ustvrdio da je „svjetlo Crkve, dika hrvatskog naroda i ures kapucinskog reda“ kako bi Trojedinom Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom zahvalili za sve darove, nadnaravne i naravne.
Zatim je osvrćući se na svetopisamske tekstove od toga dana kazao kako je Bog kroz cjelokupnu povijest spasenja iskazivao svoju ljubav prema ljudima.
„Bog prati, čuva i pomaže svoj narod ili kako piše Sv. Pavao u poslanici Rimljanima Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji mu vjeruju, s onima koji se uzdaju u njega, s onima koji žive po njegovim zapovijedima. S onima koji sklapaju s njim Savez prijateljstva, odanosti i pripadnosti“, istaknuo je propovjednik uz napomenu kako inicijativa uvijek dolazi od Boga te je on taj koji čini prvi korak i poziva ljude u svoj savez.
„Mi danas umjesto da poput Izabranog naroda ili svetaca jačamo vjeru, budimo nadu i potičemo ljubav mi često stvaramo tugu, nemoć, letargiju i odbojnost. Nismo takvi bili! S mukom su naši preci jeli svoj težački kruh. Ipak unatoč fizičkom naporu koji su podnosili odzvanjalo je sve pjesmom i molitvom. Ljudi su i u teškim vremenima dozivali u sjećanje Božje blagoslove. Draga braćo i sestre treba nam te vjere u svakodnevnom životu da se ne bojimo biti svoj na svome, da se ne bojimo biti Kristove ma gdje živjeli“, poručio je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije uz podsjećanje da ukoliko dolazak u svetišta i slavljenje svetaca, poput Sv. Leopolda, ne proizvede pozitivne promjene kod vjernika onda nedostaje ispravno shvaćanje Boga, svetaca i u konačnici života.
Podsjećajući kako Sv. Leopold potječe iz brojne obitelji preč. Kalfić je rekao kako se sveci rađaju i odgajaju u obitelji.
„Zato vratimo ljubav u obitelj, vratimo komunikaciju jedni s drugima, vratimo molitvu koja će biti izvor blagoslova i životne snage svima. Roditelji naučite djecu moliti i s njima se moliti. Jer molitva je životna snaga. Malo tko će proći zemljom bez poteškoća, kušnji, problema, križeva, a molitva je ta koja vraća vjeru, daje nadu i hrani ljubav“, kazao je propovjednik te predstavljajući lik omiljenog hrvatskog sveca istaknuo kako je njegov odnos prema Bogu krasilo istinsko povjerenje i pouzdanje, prema bližnjima blagost, milosrđe i ljubav, a prema sebi krepostan, ponizan i jednostavan život.
Završno je pozvao vjernike da se Sv. Leopoldu utječu i da ga mole: za dobrotu, poniznost, skromnost i skrovitost, ali i za dar razgovora, komunikacije, slušanja i povjerenja, za nova svećenička i redovnička zvanja, jedinstvo kršćana te za sve bolesne na duši i tijelu.
Prije završnog blagoslova prigodnu riječ izrekao je župnik Tomić. Zahvalio je Bogu i zagovoru Sv. Leopolda za ovogodišnju proslavu patrona, ali i svim štovateljima ovoga hrvatskog sveca koji su unatoč kiši stigli u Maglaj. Podsjetio je i na duhovnu pripravu koja se odvijala kroz 12, odnosno devet srijeda u čast Sv. Leopolda, a koju su predvodili svećenici iz Žepačkog dekanata. Osobito je zahvalio kancelaru Kalfiću, domaćim župljanima i župnom zboru koji je animirao pjevanje tijekom mise. U znak sjećanje na ovaj dan u ime župe vlč. Tomić je propovjedniku predao prigodni dar – sliku sveca čija će svećenička služba biti neraskidivo vezana uz sakrament pokore.
Podsjećanja radi župa u Maglaju za svoj patron se pripremala misama trodnevnicama koje je slavio fra Anto Pervan, kapucin. Osim toga, bila je upriličena i izložba slika U čast Sv. Leopoldu i gradu Maglaju.
Inače, župa Sv. Leopolda u Maglaju službeno je obnovljena 1970., a prvi joj spomen kao župe datira još iz 1623. Nakon osnutka 1973. brojila je 1 600 vjernika, prije rata 1 510, a prema popisu s posljednjeg božićnog blagoslova obitelji 2020. u njoj živi 400 duša u 175 obitelji.
