Kada je obitelj Ferhatović, Vesna i Ferid s dvoje male djece, napuštala svoj dom u Orašju prije pet dana kako bi joj oraški majstori obnovili kuću bez vode, struje i s golim zidovima, bila je vidno uznemirena. Nisu tada znali što očekivati od nepoznatih ljudi koji su im ušli u kuću i kazali: "Želimo vam pomoći". A onda, nakon svega pet dana, otvaraju vrata i kao u bajci razgledavaju lijepo uređene prostorije dnevnoga boravka, spavaće i dječje sobe, kuhinje, kupaonice. Drže se za ruke, na licima čuđenje, nevjerica, bura emocija, ali bez ushićenja, već samo s tihom kišom suza. Računalo, topla voda... Potekle su suze radosnice Vesni i Feridu. Maleni brat i sestra s čuđenjem su razgledavali svoju kuću punu topline, igračke, televizor, računalo, kupaonicu s vodom, sve ono što je uobičajeno u današnjem vremenu, no njima je to bio nedostižan san. Na takav prizor zaiskrile su i suze radosnice kod majstora plemenitog srca, ali i njihovih prijatelja i obitelji koji su napravili srdačnu dobrodošlicu s tortom dočeka kada su Ferhatovići stigli. Lijep prizor dobrote i humanosti koji se ne viđa često. Majstori velikog srca pokazali su humanost na djelu: Ivan Maglica, uz Ivu Bernatovića i Marka Filipovića (odgodili odlazak za München zbog akcije), pokretač je ove lijepe humane priče. - Nakana nam nije bila sebe hvaliti, već pomoći, prije svega, djeci. I, eto, uspjeli smo u tome pa nam je srce baš ispunjeno - jednoglasni su. - Hvala i Večernjem listu - dodaju, koji je objavio ovu priču zbog javnosti, da se pokaže kako se u kratkom vremenu može nekome pomoći kada se izvučemo iz udobnosti svoja četiri zida i ne ostanemo nijemi kada vidimo da nekome treba pomoći. Supruge majstora također su bile potpora ukupnoj akciji. Osam majstora preraslo je s vremenom u 14; Ivanu, Ivi i Marku rado su se pridružili u majstorskom poslu Anto Ević, Željko Krištić, Anto i Josip Filipović, Ivan Prgić, Mauricio i Đuro Orkić, Josip Topić, Ivan Marošević i Mato Živković, svi iz sela Grada Orašja. Majstorima se pridružio i Žepčak Dragan Ivešić iz vojarne u Bukovoj Gredi angažiran kao vojni deminer. Od kuće do kuće Radili su dnevno i po 14 sati pa je kuća mogla biti tako brzo obnovljena. Kroz akciju je u kratkom roku prikupljeno 17.000 KM od prijatelja i donatora.
