U Brestovčini, nadomak samog središta Gradiške, na farmi poljoprivrednice Milene Erceg uspješno se proizvodi mlijeko. Ime Milene Erceg dobro je poznato među farmerima, ali i fotografima, jer ona je prva žena u povijesti bosanskohercegovačke fotografije koja je dobila zvanje AFIAP, Međunarodne federacije fotografske umjetnosti FIAP, piše agroklub.ba.
Mlijeko u kantama
Rođena i odrasla u jednom tipičnom podkozarskom brdovitom selu, gdje se živjelo od poljoprivrede, Milena je od malih nogu vezana uz seoske poslove pa joj ništa strano nije bilo ni kada se udala u ovu ravnicu. Sa suprugom je naslijedila imanje njegovih roditelja i dvije krave. - Tako smo počeli proizvodnju. Držali te dvije krave i radili rani uzgoj dinje na otvorenom - priča za agroklub.ba Erceg pomalo i nevjerojatnu priču jer su svoju farmu, koja danas proizvodi više od 500 litara mlijeka dnevno, razvijali polako, ostavljajući podmladak od naslijeđenih krava. Put do uspješne proizvodnje nije bio lagan, ali su se trud i upornost isplatili. Prvih godina su svakog dana vozili mlijeko u sabirni centar 30-ak kilometara od svog sela.
- Kada smo već imali oko 100 litara mlijeka, problem nam je bio nositi ga jer je trebalo 10 kanti, a uvjeti su postali rigorozniji, higijena je morala biti na razini. Povećanjem litraže stekli smo uvjete za laktofriz kući - prisjeća se Milena.
Danas imaju 50 grla, od kojih je 30-ak na muži, a ostalo je podmladak. Izgradili su i stajski objekt te sada sve ide mnogo lakše. Ova vrijedna poljoprivrednica je i majka dvojice sinova, ali, kako kaže, njima ne nameće odluke. Roditeljima pomažu kada mogu, a izbor je na njima hoće li nastaviti ovaj oblik proizvodnje.
Već 15 godina Milena ustaje u pet sati. Nakon jutarnje kave odlazi u staju, obavi mužu i ostale poslove, a onda za daljnjim obvezama.
- Imam svoj mir i prirodno je stanište okolo. Nekada kada ustanem i pogledam kroz prozor, pojave se neke izvanredne izmaglice uz izlazak sunca, pogotovo ljeti jer smo u ravnici, znaju se događati i kada je zalazak sunca, tada znam uzeti aparat i odmah fotografirati - dodaje Milena koja je pronašla ravnotežu između svog posla i hobija, a to joj, kako kaže, omogućava upravo seoska sredina i dobra organizacija. Vjeruje da svaka seoska kućanica ima neki skriveni talent i potiče ih da ga razviju, baš poput nje, koja je već osam godina članica Univerzitetskog foto-kino kluba Banja Luka.
- Tu su ljudi koji se bave fotografijom, koji su završili fakultete i, zamislite mene, ja dolazim sa sela i imam farmu krava. Ali odmah sam počela osvajati nagrade, kolege iz kluba su me podržali i dosta su mi pomogli da se razvijam u dobrom smjeru - priča Milena, koja je vrlo rano spoznala vrijednost koju nosi fotografija, a pozadina, nažalost, krije tužnu priču djevojčice koja uslijed požara u staroj kući ostaje bez svojih školskih uspomena.
- Sve se poslije nadomjestilo, ali one nisu nikada. Ja sam svaku sljedeću fotografiju čuvala i nosila ih gdje god idem - kaže i prisjeća se svoje sreće kada joj je otac poklonio aparat Smena. Počela je fotografirati sve živo, a ljudima na selu bilo je čudno "što ona sada tamo čuči s fotoaparatom".
Bilježi sve prizore oko sebe
- Malo je to u ruralnim sredinama bilo smiješno kada me vide da fotografiram u međi - govori Milena koja i danas gotovo svakodnevno bilježi sve prizore oko sebe, a oni joj često donose i nagrade, poput one s prošlogodišnjeg RuralFoto natječaja, kada je njezina fotografija u kategoriji #proizvodnja ostvarila najbolji rezultat.
- Kada idem u neku drugu sredinu, primjerice, kada me muž pošalje da kupim neki dio za traktor, nosim fotoaparat i, ako vidim neke pastire u izmaglici, ispadne fantastična fotografija - dodaje na koncu.
Otvori KEKS Pay
