Sunčani listopad nije obradovao samo meteoropate, ratare, vinogradare i maslinare Hercegovine nego, produživši sezonu, i turističke djelatnike, piše Večernji list BiH. Da turizam, u kojem se ove godine u Hercegovini očekuje rast od 15-ak posto, bilježi istinski jesenski uzlet, svjedoče slike iz Počitelja, gdje od osam sati ujutro pa do 16 u popodnevu traje prava promenada autobusa. Mali i veliki, uglavnom s dubrovačkim oznakama, smjenjuju se na putu prema Mostaru i natrag. Uočljivo je to i po broju prodavača voća i povrća, čiji se broj povećao. Trude se ugoditi turistima kako bi si osigurali kakvu-takvu zaradu. Jedan od njih je i Jusuf Jazvin iz Tasovčića, koji je, uz obrazloženje da nekako uspijeva “izbiti plaću”, pristao na razgovor bez posebnog nagovaranja: - Ljetos je bila dobra sezona, sada je nešto slabija, ali se može zaraditi. Imamo raznovrsnog voća, suhih smokava, mandarina, paprika, to jest voća i povrća - objašnjava Jusuf kojeg prekidamo pitanjem kako idu tikve tzv. vodenjače.
- Jesu vodenjače, one se dobro prodaju, turisti ih kupuju kao ukras. Cijena je pet eura.
- Komentiraju li turisti kad kažete pet eura?
- Ništa, uopće ne komentiraju. Što se god turistima sviđa, ne pitaju za cijenu. Imao sam mnogo mušterija takve vrste - kaže Jusuf koji na upit što bi preporučio ljudima da proizvode, zapravo, što turisti traže, kaže?
- Suhe smokve! Tu je najveći biznis, da ljudi znaju, svatko bi se time bavio. Evo, kilogram suhe smokve je pet eura, a dnevno prodam pet do šest kilograma. Suhe smokve, zaista, potražnja je velika, nastojim osigurati zalihe za sezonu.
- Koliko će vaša sezona trajati, mislite li se povlačiti tijekom zime.
- Nema povlačenja, sada idemo cijelu zimu, što jače, kada nestane sezonskog voća i povrća, bavit ćemo se mandarinama i voćem kojeg bude za jesen i zimu.
- Očito turista ima stalno.
- Turista ima stalno, jest da slabije kupuju, ali to ovisi o tome koji su turisti u pitanju. Primjerice, Englezi slabo kupuju, Francuzi također, najviše kupuju Turci, Talijani i naši ljudi, iz Hrvatske, znači Hrvati i Bosanci.
- Što je, Englezi škrti k’o Škoti?
- Škrti su, škrti su, imao sam problem, morao sam se svađati s njima zbog jednoga eura. Prate sve, neće dati, iako mi mislimo da je to njima malo, njima je puno, euro ili dva dati, za neku sitnicu.
- Kada je bila najveća gužva?
- U kolovozu i rujnu, kad dođu dva autobusa i kad dođe po 30-40 ljudi za štand, kad se treba snaći, poslužiti toliko ljudi. Uspije se sve, zato što je sve zapakirano i samo tup, tup, tup…
- I posao ide?
- Ide, ostavljaju i “bakšiša”, nekada dnevno zna ostati po 20-30 maraka. Ostavljaju, što će, nešto vrijedi dvije, tri marke, on ostavi pet i tako, i onda se nakupi. Nešto robe i propadne, stojeći ovdje na otvorenom…
- Trgovina je ipak bolji posao od poljoprivrede s kojom ste se doskora bavili?
- Uh, jest, ovo je dobar biznis, mjesečno se može zaraditi jedna plaća, solidna. Ovo je biznis na mjestu jer da je ovo biznis negdje gdje nije mjesto, ne bi od njega ništa bilo. Turističko je ovo mjesto, zato i ide posao, ima i “bakšiša” i posla.
Razgovor s Jusufom, zbog kupaca – turista, prekidali smo u nekoliko navrata. Na parkiralištu su bila četiri autobusa, dva velika i dva kombi-busa, sve dubrovačkih oznaka. Jusuf kaže: - Samo da potraje.
