Sukobi sa susjedima obilježili su godinu koja je, po ocjeni mnogih, i ne samo u ovom bila specifična. Dio bošnjačke politike snažno je bio protiv hrvatskih projekata, protiv utvrđivanja granice sa Srbijom, rješavanja sporova s Crnom Gorom. Uvijek se povuče “dežurni mehanizam” kako bi se situaciju dodatno zakompliciralo i taj korak do rješenja bio korak do sukoba. Mnogi će reći kako se uvijek prstom upire u Sarajevo i problem potiče od bošnjačkih stranaka. Oni će, naravno, tvrditi da je situacija obrnuta. No, krenimo redom. Hrvatska je prije više godina tražila suglasnost BiH za Pelješki most. Bila je tada neka druga vlast, neki drugi političari, ali isto Sarajevo i ista politika. I složili su se uz određene uvjete, koje je Hrvatska preuzela ispuniti, da se most može graditi. Prilika je to i za BiH i za njezin djelić mora, prilika je to za pogled u svijet. Zašto ovaj projekt svi ne doživljavaju isto ili, bar, zašto se susjedima osporava gradnja? Upravo kada se bh. vlasti deklariraju, barem javno, da su za uspostavljanje dobrosusjedskih odnosa - pojavi se veliko “ne”. S Hrvatskom BiH dijeli najdužu granicu, s Hrvatskom imamo veliku trgovinsku razmjenu, na koncu, to nam je prvi europski susjed. Ništa bolja situacija nije ni sa Srbijom. Iskre su gotovo svakodnevne na relaciji Sarajevo - Beograd. Godinu je obilježio jednostrani potez bošnjačkih dužnosnika za revizijom presude protiv Srbije za genocid u Haagu. Slučaj je propao, ali je izazvao velike probleme. I baš kada su bh. građani mislili sa se dogodio veliki pomak, da se politika dogovorila da će se graditi cesta Sarajevo - Beograd, kako će autocesta povezati dvije države i ne samo cestovno, opet stigne ono “ne”. Kočnice sa svih strana zaparale tihi dogovor vlasti jedne i druge države. Sve još čeka. Skoro svaki susret bh. dužnosnika sa srbijanskim državnim vrhom završio je prepirkama dijela političara i u konačnici konstruktivni prijedlozi završili su u ladicama kao nerealizirani. Spor oko granice sa Srbijom nije riješen, traje to godinama i u ovoj nije ništa bitnije dogovoreno kako bi se konačno zatvorilo to pitanje. Mora se priznati kako je pomaka bilo u rješavanju sporova i otvorenih pitanja s Crnom Gorom, ali su to plodovi dogovora ranijih godina. Konstatirati se, nažalost, mora kako nema volje da se zatvore knjige prošlosti, kako se jaz još uvijek ne može izbrisati ne samo s granica, problema između susjeda, obilježavanja teritorija... nego i iz misli velikog djela političara. Dapače, neki se dobro trude da se prošlost ne zaboravi, a ratna knjiga otvori ovisno o dnevnopolitičkim potrebama.•

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”