Manji broj oboljelih i preminulih od COVID-19 i relaksacija mjera stvorili su nam privid normalnog života. Uz lijepo vrijeme i više vremena na otvorenom, čini se da smo se vratili u ''staru'' normalnost. No, ne treba zanemariti posljedice života u pandemijskim uslovima. Mentalno zdravlje nam je trenutno visoko na listi prioriteta.
Nakon više od godinu dana brojnih ograničenja, život se vratio na ulice gradova. Šetnja ili kava u kafiću bez maske, ranije su bili nezamislivi, sada je to prizor koji se vidi na svakom koraku, javlja N1.
“Svaki put kada se popuste mjere mi smo kao djeca pod kaznom. Pa kad ih pustite. To je prirodno i očekivano. Ali to ne znači da smo dobro. To je jedan vid kako možemo pomoći sebi. Nastaviti se družiti s ljudima koji su nam važni. Podržati psihološku otpornost. Brinuti o sebi na način kako smo brinuli tijekom pandemije. Posvetiti vrijeme sebi, obitelji…”, kaže psiholog i psihoterapeut Dželila Mulić-Čorbo.
Strahovi, anksiznost, pa i depresija stanja su koja su se često javljala u pandemiji. Posebno zbog toga, građani su, kako kažu, jedva dočekali blaže mjere.
Sve emocije koje su se javljale u teškoj godini iza nas su prirodne. I imaju zaštitnu ulogu, kaže struka. Blaže mjere i život koji liči na ”staru” normalnost prilika su da prihvatimo sve promjene koje je pandemija donijela.
“Naučili smo se nositi s vlastitom ranjivosti. Da su sve emocije za nas u tom trenutku dobrodošle. Da ih nekako prihvatimo, da ih osvijestimo, da probamo ne pokušavati korigirati, niti ubrzavati određene procese koje osjetimo unutar sebe. Bar na emotivnoj razini”, pojašnjava psiholog i psihoterapeut Armina Čerkić.
Struka naglašava da je pandemija ogolila pravo stanje našeg društva i države. Pred nama kao pojedincima i društvom je mnogo posla. Ali prije svega suočavanje sa samim sobom.
