Hrvatsko gospodarstvo u posljednjem kvartalu 2025. izgleda stabilno – BDP raste, dug i deficit su pod kontrolom, a europski novac redovito pristiže. No, ispod površine optimistične slike, upozoravaju ekonomisti, krije se niz strukturnih slabosti.
„Gospodarstvo raste po stopi od oko tri posto, među najvišima u EU, no bez javnih investicija iz EU fondova rast bi bio bliži dva posto, što ukazuje na slabost realnog sektora“, ističe Hrvoje Stojić iz HUP-a.
Najveći izazov ostaje demografija – sve manje domaće radne snage i sve više stranih radnika iz Filipina i Nepala. Premda su nužni za funkcioniranje gospodarstva, Hrvatska još nema jasnu migracijsku politiku ni sustav njihove integracije. „Strani radnici postaju nužnost, ali zapošljavanje mora biti usklađeno s potrebama tržišta i praćeno zaštitom i uključivanjem u društvo“, upozorava za Poslovni Zrinka Živković Matijević iz RBA.
Povećanje plaća u javnom sektoru i rast minimalca dodatno su podigli inflacijske pritiske i troškove rada. „Snažan rast plaća, neusklađen s produktivnošću, narušava konkurentnost i odvraća privatne investicije“, kaže Stojić, dodajući da se održiv rast može postići jedino jačanjem privatnog sektora, poreznim rasterećenjem i reformom obrazovanja.
Inflacija, koja se tvrdoglavo zadržava iznad 4,5 posto, već stvara pritisak na realni sektor. „Inflatorna spirala ipak je presnažna ocjena, ali visoka domaća potražnja i usporavanje partnera u EU nose rizike za rast“, kaže za Poslovni Goran Šaravanja iz HGK-a.
Turizam i dalje donosi stabilne prihode, no ekonomisti upozoravaju da se zemlja previše oslanja na “more i sunce”. „Treba demistificirati turizam – on nije motor rasta, već oslonac koji ne može zamijeniti inovacije i industriju“, poručuje Velimir Šonje.
Hrvatska je dosegnula oko 80 posto prosječnog BDP-a po stanovniku EU-a, ali bez dubinskih reformi taj bi prag mogao postati plafon. Ključni izazovi ostaju slaba produktivnost, zastarjeli obrazovni sustav i neučinkovita javna uprava.
„Imamo dovoljno talenta i ideja, ali sustavi odlučivanja i provedbe odluka su prespori. Ključno je unaprijediti upravljanje i profesionalizirati javne institucije“, kaže Šaravanja, dodajući da bi ulazak u OECD mogao potaknuti nužne promjene.
Unatoč stabilnosti i političkom miru, rast temeljen na državnim poticajima, javnim investicijama i tuđoj radnoj snazi nije dugoročno održiv. Bez fiskalne discipline i reformi koje se odgađaju desetljećima, Hrvatska riskira ostati zarobljena u “zlatnoj sredini” – ni loša, ni izvrsna, ali nedovoljno ambiciozna.