Mladen Ivanić sutra će okončati osmomjesečni mandat na čelu Predsjedništva BiH. Tim povodom daje ekskluzivni intervju Večernjem listu. I dok je početak s povratkom u ured koji je napustio nakon prvih demokratskih izbora prije 25 godina bio optimističan i pun elana, djelomično se sve poremetilo izgredom u Srebrenici i podizanjem napetosti oko rezolucije i uhićenja Nasera Orića. Ivanić smatra da se pokušalo zaraditi političke poene na srebreničkim žrtvama i izreći neka nova vrsta presude.
Je li napad na Vučića bio organiziran ili barem politički obojen?
Teško je sada reći je li to bio organizirani napad ili ne. Taj odgovor prepuštam nadležnim institucijama. Ali ono što sam ja vidio što se dogodilo, pokazalo se da je napad bio podržan od velike mase ljudi koji su tamo bili, što pokazuje da je postojalo političko ozračje za takvo nešto. To političko ozračje je praktično formirano danima prije godišnjice srebreničke tragedije kroz nevjerojatne političke bitke koje su se razvile. Zbog Orića je otkazan posjet predsjednika Srbije koji najmanje s jednom trećinom stanovnika ove države vežu posebni odnosi. Trećina stanovnika BiH doživljava predsjednika Srbije puno bliže nego bilo koga drugoga. I ne samo to. Ne samo da je otkazan posjet predsjednika te države, nego je i premijer napadnut. Nažalost, to je pozdravljeno, ponavljam, od mase ljudi koja je bila nazočna. Zato je više nego jasno da je postojao ambijent za ovakav rasplet. A zašto je do njega došlo, najbolje znaju bošnjački političari.
Je li po vama slučajno gospodin Vučić rekao da se nije odmah javio Bakiru Izetbegoviću, a mediji su, pozivajući se na sigurnosne izvore, naveli da tragovi napada vode do samoga Orića i Izetbegovića. Hoćete li kolegu u Predsjedništvu pitati o tim navodima?
Mi smo već o tome razgovarali i on to jasno odbija. Međutim, stoji činjenica da je on pozvao gospodina Vučića u usmenoj komunikaciji i da mu je jamčio sigurnost. Podsjetit ću vas da kada su bili oni teški događaji u Banjoj Luci, ja sam ušao među Bošnjake kako bih spriječio da se njima bilo što dogodi. Ja nisam vidio nijednog bošnjačkog političara oko Vučića u tim trenucima. Sve to ostavlja veliki broj pitanja. Dobar domaćin bi bio uz svog gosta kome prijeti opasnost cijelo vrijeme. Netko od bitnijih bošnjačkih političara je morao biti cijelo vrijeme oko Vučića i svojom blizinom mu dati svojevrsnu zaštitu. To se, nažalost, nije dogodilo. Očekujem da ćemo u predstojećem susretu s Vučićem imati prigodu i izvan medija na neslužben način porazgovarati o tomu, te sumnjama koje se pojavljuju.
Kakve se poruke i pouke mogu izvući iz ovoga izgreda?
Itekako velike. U posljednjih mjesec i pol dana vidjet ćete da se povodom Srebrenice vodio politički rat, a da su žrtve bile potpuno u drugom planu. Žrtvama se nitko nije bavio, nego samo time tko je kriv, tko dobiva političke bodove, a tko ih gubi. U tome je napravljena jedna vrsta svojevrsnog političkog rata koji je retorikom podsjećao na ratno vrijeme. Mi smo se daleko vratili unazad i bilo kakva priča o ekonomiji, investicijama, zapošljavanju nije imala izgleda. Ja sam na to upozoravao sve, uključujući međunarodne institucije. Prije četiri mjeseca sam imao informaciju da će se pisati ova rezolucija. Pozvao sam na zatvoreni sastanak sve ključne veleposlanike i rekao da znam kako je teško odustati od rezolucije, ali sam pozvao da je pišu na način da spaja, a ne razdvaja ljude. Ništa se od toga nije poslušalo i očito je da su prevladale snage koje su Srebrenicu iskoristile za nastavak političkih sukoba.
Maloprije ste spomenuli riječ rat. U BiH taj rat, za razliku od većine drugih širom svijeta, nije završio pobjednicima ili poraženima. Je li ova rezolucija trebala imati takav rezultat?
Evidentno je bilo da je tako. Birokrate koje su je pisale u Foreign Officu ili negdje u New Yorku to možda nisu imale kao namjeru, ali očito je da je za rezoluciju bilo jako puno lobiranja. I očito je da se pretvorila u neku vrstu političke bitke ne samo unutar BiH, nego bitke povodom BiH među velikim silama koja je okončana u Vijeću sigurnosti UN-a.
Rezolucija nije prihvaćena?!
Njezin krajnji rezultat je negativan jer nije mogla ništa dobro donijeti na ovaj način. S druge strane, imali smo ispruženu ruku pomirenja koju je netko trebao prihvatiti. Prije Vučićeva dolaska u BiH tu ruku istinski nitko nije htio prihvatiti čuvajući ‘ugled’ unutar svog biračkog tijela. Očito je da ni na jednoj strani nismo imali spremnosti za prihvaćanje bilo kakve rezolucije, pa i one univerzalnog karaktera jer je tumačena kao pitanje pobjednika i poraženih. U BiH ne može i ne smije biti ni pobjednika ni poraženih.
Kratkoročno su posljednji izgredi i napetost oko rezolucije poremetili odnose Srba i Bošnjaka, ali i Srbije. Hoće li imati dugoročne posljedice?
Imat će posljedice i trebat će velikog napora da se stvari normaliziraju. Sada će se budno promatrati svaka sitnica. Jedna država je doživjela da odbija posjet predsjednika, a da joj premijera kada dođe izraziti sućut i suosjećanje za zločine kamenuju. Ne znam što se može teže dogoditi da se shvati kako to ne može tako funkcionirati. Oni koji su do sada malo politički razmaženi, a tu prije svega mislim na bošnjačku političku elitu koja misli da može raditi što želi, moraju shvatiti da je to vrijeme prošlo i da su počinjene ozbiljne pogreške. Nije Naser Orić vrijedan predsjednika Srbije. I nije normalno to dovesti u isti kontekst. Treba prihvatiti te činjenice i onda napraviti zaokret, početi raditi na reformama i ravnopravnom nastavku zajedničkog života.
Niste otišli na posljednju ceremoniju u Srebrenicu, hoćete li otići pokloniti se žrtvama?
U Srebrenici sam bio dva puta. Prije deset godina kada je to bilo puno teže. Pokazao sam poštovanje i naravno da ću opet otići, ali ne na način da od toga pravim medijski show, ili da ga zlorabim za sebe. Ključno je pokloniti se stradalim ljudima. No, ja dok sam politički aktivan nikada neću pristati sudjelovati u politiziranju Srebrenice, ili bilo kakvog drugog sličnog događaja.
Jesu li rezolucija i sve što se zbivalo imali ambicije, kapaciteta i snage pokrenuti rekonstrukciju Daytona i ukidanja Republike Srpske?
Ne može. To ne može rezolucija čak ni otvoriti. Suviše je puno vremena prošlo otkako je nastala Republika Srpska. U pitanju su desetljeća. Nemoguće je ukinuti RS jer nema ni međunarodne suglasnosti za to. Ključni potpisnici nisu za to, nisu čak ni zemlje za koje se obično misli da su protiv RS-a. Nisu za to SAD ni ostale zapadne zemlje. Rezolucijom se, međutim, pokušalo ojačati autoritet pojedinih lidera unutar vlastitog naroda.
Nedavno ste rekli da je pravosuđe zaboravilo slučaj Orić. Zašto to tvrdite?
Tragično je da se tako često uhićuju ljudi i zadržavaju u pritvoru koji ni iz bliza nisu tako povezani sa zločinima kao što je Orić, a da ga se istodobno čuva od progona. I ne samo Orić, nego i Dudaković i čitav niz drugih vojnih i političkih osoba kod Bošnjaka. Nitko me ne može uvjeriti da je to rezultat pravde. Vrlo dobro znam tko su ljudi koji su suđeni od pravosuđa BiH, često i politički. Najčešće su to Srbi i Hrvati, a u vojnom dijelu uvjerljivo je najviše Srba. Bošnjaka skoro i da nemate. Zato nije u pitanju pravda, nego politički odnos. Za to su jednim dijelom odgovorni i međunarodni dužnosnici koji su upravljali pravosuđem, koji su ga koristili za obračun s političkim dužnosnicima i dali prostor Bošnjacima da se stvori osjećaj kako su oni nevina strana i da ne trebaju biti procesuirani. Dok je taj odnos takav, neće biti mira, sreće i pravde. U godinama koje dolaze pravosuđe treba promijeniti taj odnos.
Nije li onda predsjednik RS-a Milorad Dodik u pravu kada organizira referendum o pravosuđu BiH?
Ne mislim da je u pravu. Podsjetit ću vas da je on produživao mandat rada stranim sucima i tužiteljima o pitanju ratnih zločina i bio zadovoljan jer su se prestali baviti korupcijom i kriminalom. Njegovim glasovima u Parlamentu taj sud je dobio pravni legitimitet nasuprot PDP-u i SDS-u. No, kada bih znao što je korak poslije referenduma, možda bih o tome razmislio, ali imam osjećaj da Dodik ne zna odgovor na to. Zato mi sve to izgleda kao velika politička igra. Vidjet ćemo što je točno po srijedi jer ovih dana traju razgovori. Nama treba vrlo jasan odgovor što dalje uz pretpostavku da će ljudi glasovati protiv nametnutih zakona, a evidentno je da hoće.
Gospodin Dodik i općenito sudjelovanje Saveza za promjene, a napose SDS-a u vlasti na razini BiH, ocjenjuje izdajničkim?!
Ja bih volio čuti makar jedan potez koji sam u osmomjesečnom mandatu učinio na štetu interesa RS-a i Srba. Naprotiv. Mislim da sam iznimno ojačao poziciju Srba u zajedničkim institucijama, ali i međunarodnoj zajednici. Jako se uvažava što ja i ostali predstavnici RS-a misle. Na moderniji, suvremeniji način sam čuvao RS. Jedina razlika između mene i njega je u tome što ne mislim da čuvanje RS-a podrazumijeva svađu s Bošnjacima i Hrvatima. Čuvanje RS-a podrazumijeva suradnju, kompromis i političku borbu u kojoj ćete se izboriti za svoje interese.
Koji vam je bio najteži trenutak u osam mjeseci predsjedanja Predsjedništvom BiH, odnosno najrelaksiraniji?
Definitivno oko Srebrenice je najteži trenutak. Bio sam duboko razočaran otkazom posjeta predsjednika Srbije zbog Orića koji je u najmanju ruku kontroverzan, a povezuje ga se s kriminalom i zločinima. Sve to dogodilo se jer bošnjački političari nisu mogli prihvatiti činjenicu da i njihovi ljudi mogu biti uhićivani. To je na izvjestan način bilo i šokantno za mene. Najrelaksiraniji sam bio kada sam se susreo s predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem u Trebinju nakon što je uspješno okončan spor oko Sutorine.
Reformska agenda je na stolu, očekuju nas brojna iskušenja. Kako gledate na taj proces?
Odmah nakon godišnjih odmora, jer sada nije realno očekivati provedbu reformi, treba utvrditi najprije koliki je financijski obujam reformi. Očekujem jasan odgovor iznosa novca koji će nam odobriti međunarodne financijske institucije. Ne treba biti naivan i treba se oštro boriti za što je moguće veću financijsku potporu. Osobno ću oko toga dijela poduzeti aktivnosti. Nakon toga treba usuglasiti preostali dio reformskih mjera kojih nema puno. Ostaje otvoreno hoće li se i kada razgovarati oko visine stope PDV-a. RS inzistira da bude u ovoj godini, a međunarodne institucije traže da to bude sljedeće godine. No, razlika je tako mala i ne bi trebala ugroziti ovaj projekt.
No, ranije vaša stranka PDP je inzistirala na promjeni stopa PDV-a?!
Mi jesmo za uvođenje dvije stope PDV-a, ali ne i za opće povećanje. S povećanjem PDV-a bi se smanjila potrošnja i bio bi to izravni udar na građane.
U pitanju je izvjesni paket potpore i reformi, svojevrsna mrkva i batina. Koliki iznos financijske potpore očekujete?
Nisam do sada čuo da su pregovarači govorili o takvoj vrsti paketa reformi i financijske potpore. Sve se to kao podrazumijeva, ali ću ja inzistirati da moramo znati o kolikom se iznosu radi prije nego što uđemo u ovaj proces. Ne bih rekao da pored redovitih programa MMF-a, Svjetske banke i drugih financijskih institucija ima nešto posebno. Ja, međutim, smatram da je pored ovih institucija BiH potrebno osigurati dodatnu potporu. Jednim dijelom grantovsku prema proračunima, posebno entiteta, jer će biti u najtežoj situaciji, ali i jedan dio da građani jasno mogu prepoznati i reći kako je ovo nastalo uz potporu Europske unije. Nisam stekao dojam da se na drugoj strani na taj način razmišlja i previše su stvari formalno postavljene.
Podnošenje zahtjeva za članstvo u EU do kraja godine?!
Ako zaista usuglasimo reforme, zatim mehanizam koordinacije, a mislim da ćemo ga riješiti, mi imamo sve uvjete da se to napravi. Naš zahtjev neće biti odbijen i ostat će nam još kako riješiti pitanje ‘Sejdić-Finci’, odnosno, preciznije, kako će se riješiti pitanje izbora Hrvata u zajedničkim institucijama. Sada sam oko svega ovoga veći optimist jer zaista vjerujem da postoji prostor za kompromis jer je nagrada velika. Nakon toga mi sigurno postajemo zemlja kandidat.
Kakav dojam nosite nakon susreta s kancelarkom Angelom Merkel, postoji li zaista snažan vjetar u leđa za BiH?
Dugo sam na političkoj sceni i u dva navrata sam ranije bio kod Angele Merkel u njezinu uredu u Berlinu, ali i nedavno u Sarajevu. Ranije je postojao veliki umor u EU od novih članica jer su donosile probleme, a ne veliku stabilnost i korist. No, u razgovoru s njemačkom kancelarkom stekao sam dojam da postoji posvećenost kako bi zapadni Balkan ušao u Uniju. To je za mene najveće ohrabrenje. Njemačka će na tome čvrsto inzistirati ako joj budemo davali argumente. Ako ne iskoristimo ovu inicijativu, mislim da se u sljedećih deset godina nijedna ozbiljna zemlja neće pojaviti koja bi tako snažno poduprla BiH i da bi mi ostali zarobljeni u pesimizmu, depresiji i svojim sjećanjima na prošlost, sukobima i svađama. Zato je imperativ iskoristiti tu njemačku inicijativu.
Slijede teški rezovi i teške reforme, a BiH se nalazi gotovo u sličnoj poziciji Grčke koja je doduše članica EU. Bez perspektive, bez reformi, a s reformama velika iskušenja?!
Mi ne možemo bez reformi. Ostati živjeti na ovaj način nema smisla. Oni koji su zadovoljni borit će se za ostanak stanja, ali najveći broj ljudi nije. Nama je izbor iole normalan život, ili dalje zaduživanje i propast.
Postoji li sinergija SAD-a s Europskom unijom oko provedbe ovih reformi budući da se to u ranijim procesima pokazivalo ključnim za uspjeh ili propast?
Ja je vidim. Oni su davno postigli dogovor kako je BiH pitanje za Europsku uniju. EU je razvio svoju strategiju i unutar njega SAD je čvrst saveznik. Bez njih ne bi bilo ni koncepta programa MMF i Svjetske banke budući da su tamo najveći dioničari. Ne bih govorio o detaljima, ali oni su u ovome slučaju manje bitni. Na globalnome planu postoji suglasnost.
Je li realno ponavljanje scenarija iz veljače prošle godine sa socijalnim nemirima ako ne dođe do opredjeljenja vlasti BiH za reforme i istodobnu financijsku potporu?
Dogovor s MMF-om može preduhitriti ili biti mehanizam da se takve stvari više ne ponove jer će ljudi vidjeti da se nešto radi i mijenja. Bez toga ja sam posve siguran da bi to imali, nevažno bi li to bilo ove jeseni, ili pak na proljeće sljedeće godine. Posve je logično da će prosvjedovati ljudi koji godinama ne mogu naći posao i koji ne vide perspektivu življenja u BiH.
Je li realno očekivati da se u predstojećem razdoblju, kada se budu provodile ekonomske reforme, dogode i političke promjene prije svega izbornog zakonodavstva, i druge preinake od kojih najveća očekivanja imaju upravo Hrvati s obzirom na njihovu poziciju?
Bit će sigurno i političkih promjena jer je nemoguće očekivati provedbu jednih bez drugih. Ekonomske reforme nose i političke promjene. Pogledajte kakav se Grčkoj veliki zaokret dogodio. Istina, u uvjetima još dramatičnijih ekonomskih promjena. Neke stranke su praktično nestale, a neke druge su se pojavile. Nešto se možda dogodi i u BiH. U BiH dugo vremena općenito imamo jedan isti manje-više establišment, bilo da se radi o osobama ili po strankama. Nema novih lica. Vjerujem da će se u sljedećem razdoblju pojaviti dosta novih lica na političkoj sceni i da će je generacija koja je duže na sceni polako napuštati.
A vjerujete li vi u ovu generaciju političara, dakako i u vašu, da može napraviti veliki važni iskorak u odnosu na dosadašnju matricu odnosa te da se donose ‘odluke od kojih ćemo svi imati koristi’. Jeste li se odmakli od ove izjave koju ste dali na početku mandata?
Ja i dalje vjerujem da ćemo uspjeti napraviti iskorak. Ali, posljednji događaji oko Srebrenice su moj optimizam značajno smanjili. Pokazalo se da je veliki broj političara radi osobne lagodnosti žrtvovao opći interes. Malo je ljudi koji su spremni preuzeti politički rizik i da ne budu baš najbolje shvaćeni u svojoj nacionalnoj sredini, ali kako bi napravili dugoročno dobre poteze. U slučaju Srebrenice nije se pokazala spremnost pokazati otvorenost za novi pristup da bi svi izvukli važne pouke. Mislim da sam ja tako radio i nastavit ću i dalje, ali događaji posljednjih nekoliko tjedana su splasnuli optimizam koji sam imao na početku mandata.
Kakva je bila suradnja u Predsjedništvu u ovih osam mjeseci s kolegama Čovićem i Izetbegovićem?
Suradnja je bila dobra. Značajno smo se razlikovali u mišljenju u slučaju uhićenja Orića, otkazivanja posjeta Nikolića i odnosa prema rezoluciji u Vijeću sigurnosti UN-a. U drugim slučajevima teško da bih našao nešto oko čega se stvarao veliki problem. Uglavnom smo se usuglašavali iako moram biti iskren u posljednjoj krizi se nismo međusobno osobno prozivali i konfrontirali. To smatram jako bitnim za nastavak suradnje i u skladu je s dogovorom s početka mandata da se međusobno ne sukobimo.
Kako biste na kraju ocijenili vaš mandat na čelu Predsjedništva BiH?
Prije svega, imali smo snažnu diplomatsku inicijativu. Imali smo pohod Pape, posjet Angele Merkel, Federica Mogherini je u dva navrata bila u Sarajevu. Imali smo posjet predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednika Bugarske, a i tri člana državnog vrha su išla u Bruxelles. U Luxembourgu smo imali sastanak s Vijećem ministara EU posvećen BiH, predsjedali smo Vijećem Europe i imali vrlo zapažen istup. Bila je to doista snažna međunarodna aktivnost kojom smo se u najboljem mogućem smislu trudili da afirmiramo BiH u svijetu. Smatram to važnim u sljedećem razdoblju koje dolazi. Nadam se da će i kolega Čović koji će sutra preuzeti predsjedanje Predsjedništvom BiH nastaviti s tom snažnom inicijativom.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’