Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

Sred Mostara, najljepšega grada

U mojoj mladosti, na rijeci Neretvi bilo je tridesetak lijepih pješčanih plaža...
01. prosinca 2013. u 10:30 0 komentara 655 prikaza
'josip muselimovic komentar'
Foto: ''

"Mostarska ćuprija izdaleka izgleda
kao mlada i lijepa djevojka što je u
vodu zagazila pa suknju malo podignula da je ne bi skvasila.
Nigdje ovakve ljepote“

Ivo Andrić, nobelovac

Pisati o Emiru Baliću i o onome što je u svome, srećom, dužem životnom putu, radio i ostvario, nije lagan ni jednostavan posao. Svako poglavlje njegovog života - za godine odrastanja u maloj i prkosnoj mahali na desnoj obali rijeke Neretve, za prve susrete s mostom i rijekom, za legendarne skokove s bijele kamene podloge, za putovanja i susreta s najznačajnijim ljudima ovoga vremena, zahtijevalo bi posebnu knjigu.

Knjigu čvrstoga poveza i debelih korica.

U svakoj od tih knjiga mogla bi se naći i zateći povijest jednog vremena i svestranost čovjeka planetarne slave i ugleda, rođenog u gradu na Neretvi 14. ožujka 1935.

A životni put legendarnog skakača jedva da je sažet u monografiju od četiri stotine stranica i nekoliko stotina fotografija s najznačajnijim ljudima prošloga stoljeća: kraljevima, prinčevima, predsjednicima, znanstvenicima, književnicima, pjesnicima i sportašima….

Kada je 1935. godine, u staroj mostarskoj trgovačkoj obitelji, u kući naslonjenoj na obale Neretve i staru kamenu ćupriju, rođen dječak, nitko pretpostaviti nije mogao da je svjetlo života ugledao svestran čovjek - čovjek koji će cijelim svijetom pronijeti slavu svoga rodnoga grada. Nekada radiotelegrafist i kinooperater, padobranac i boksač, kajakaš i kaskader, a nadasve skakač koji će se tisuću puta otisnuti u nebo i kao lasta raširenih ruku, vršcima svojih prstiju, kao što pijanist dodiruje tipke glasovira, dotaknuti i bez štrapca poljubiti smaragdnu ljepoticu Neretvu.

Bilo je to davno. Ravno prije sedam desetljeća sa starijom sestrom došao sam na Neretvu i zastao pod Starim mostom. Vjerovao sam da se s njegovog vrha može dodirnuti sve - mjesec, zvijezde, sunce… Činilo mi se da se i nebo pomilovati može. S Malog duradžika, u šestoj godini života, još dok nisam ovladao vještinom plivanja, skočio sam u vodu i tako se vjenčao s onim što će postati moj život. Put do Velikog duradžika i ispita svih ispita, do skoka s visine od dvadesetak metara, dug je i u mnogo čemu - neizvjestan. Sjećam se i toga ispita. Kao da se dogodio jučer.

Kompletnu priču o Emiru Baliću čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.