Naš narod ima duboku duhovnu baštinu: višestoljetnu vjernost, marijanska svetišta, mučenike i blaženike, pobožnost ispunjenu zahvaljivanjem, poniznošću i klicanjem. Blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Kuharić pridružuju se svjedocima vjere koji su u tamnim vremenima pokazali da je Bog doista blizu onima koji ga zazivaju. No Božja blizina traži odgovor vjere, molitve, sakramenata, ljubavi prema bližnjemu. Nezasluženo smo je stekli, ali je lako možemo izgubiti neodgovornim življenjem, poručio je, među ostalim, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u propovijedi na 24. godišnjicu smrti kardinala Franje Kuharića, prenosi vjerujem.hr.
- Danas, usred tehnološkoga napretka i umreženog svijeta, čovjek paradoksalno postaje sve usamljeniji. Ne zaboravlja samo Božju, nego i blizinu drugih ljudi. Digitalna komunikacija ne može zamijeniti duhovnu blizinu. Lajk ne može zamijeniti zagrljaj. Poruka ne može zamijeniti oprost. Informacija ne može ispuniti prazninu srca. Možemo biti umreženi s tisućama ljudi, a da se nitko stvarno ne zauzme za nas, da nitko ne zna plakati i radovati se s nama...
...Kardinal Kuharić na pragu je stečene slobode ponavljao da je budućnost Hrvatske u rukama onih koji mole: “Crkva ide u budućnost, novim prilikama opet sklopljenih ruku” (Zavjetno hodočašće, 9. srpnja 1990.). To nije značilo odustajanje od odgovornosti. Znao je da misli, riječi i djela onih koji sadašnjost grade s Božjom pomoći i vjerom u Providnost ne ostaju bez dobrih plodova za budućnost. Narod koji moli ima Boga blizu, narod koji zaboravi moliti počinje živjeti bez oslonca...
...Ovdje se odlučuje sudbina naroda: hoće li vjera ostati uspomena ili će postati baština koja se prenosi. Demografska kriza s kojom se suočavamo kao narod nije samo ekonomski problem. Ona je duboko duhovni znak. Narod koji se boji života i nema povjerenja u budućnost nosi u sebi duboku nesigurnost o vlastitoj vrijednosti i poslanju...
...Kada se djeca doživljavaju kao teret umjesto kao dar, kada se brak odgađa u nedogled iz straha, a obitelj se relativizira, tada je ranjeno samo srce naroda. Kultura života počinje u savjesti: ako se relativizira svetost života od začeća do prirodne smrti, narod postupno gubi unutarnju snagu i spremnost na žrtvu....
...Danas, kad mladi odlaze sa svojih ognjišta, važno je pitati se što nose sa sobom: nose li usađenu vjeru, molitvu, obiteljsko i župno zajedništvo. Ako naši mladi znaju tko su pred Bogom, oni će znati tko su i u tuđini; ako to ne znaju, izgubit će se i u vlastitoj zemlji. Budućnost se prvotno gradi u srcu i u prostorima zajedništva, prihvaćenosti i ljubavi. Tek onda programima i strategijama...
...Draga braćo i sestre, Mojsije je umro gledajući Obećanu zemlju. Sluga Božji kardinal Kuharić umro je gledajući slobodnu Hrvatsku. Obojica su znali da zemlja bez Boga nije obećanje, a da sloboda bez istine postaje nova vrsta ropstva. Dvadeset i četiri godine nakon njegove smrti pred nama stoje pitanja. Na ta pitanja nitko ne može odgovoriti umjesto nas. Zato se danas pred Bogom pitajmo: Hoćemo li živjeti? Hoćemo li poslušati da bismo živjeli? Hoćemo li čuvati Božji zakon da bismo ostali slobodni? Hoćemo li poučavati vjeri svoju djecu da bismo imali budućnost? Hoćemo li biti narod koji se ne boji istine, koji se ne boji praštanja, koji se ne boji života, koji se ne boji Boga?...
...Kardinal Kuharić kao da nam i danas ponavlja: ne bojte se istine jer ona oslobađa; ne bojte se praštanja jer ono liječi; ne bojte se života jer je dar; ne bojte se Boga jer je Otac. Ako budemo narod savjesti, bit ćemo narod nade. Ako budemo narod otvoren životu, imat ćemo budućnost. Ako budemo narod koji sluša Boga, živjet ćemo.
Neka Hrvatska ne bude samo zemljopisni pojam, nego narod koji ima Boga blizu, narod koji zna slušati kako bi živio - kazao je, među ostalim, mons. Kutleša u svojoj propovijedi, koju je objavila Zagrebačka nadbiskupija.
Otvori KEKS Pay
