Doći sam na drugi kraj planeta, usred hladnog prosinca i pred same božićne blagdane, u mjesto gdje ne poznaješ apsolutno nikoga, traži ogromnu snagu i očajničku želju za promjenom. Upravo to učinio je Josip, koji je nakon više od 40 godina života u Sydneyju osjetio da mu tlo izmiče pod nogama. Nakon razgovora s majkom i sestrom, donio je odluku koja se ne odgađa: u sedam dana napustio je Australiju i stigao u Međugorje kako bi svoju sudbinu i život prepustio Gospi u ruke.
Iako su mu roditelji podrijetlom iz Livna, koje je ranije posjećivao, u Međugorje nikada prije nije kročio. Stigao je sam 17. prosinca 2023. godine, uoči Božića, bez ijednog poznatog lica. Preko Bookinga je sasvim slučajno rezervirao smještaj u Boutique Hotelu Phoenix na četiri tjedna, a ostao puna tri mjeseca. Taj slučajan odabir pokazao se presudnim za njegov životni put.
„Prvi put u životu bio sam ovdje i nikoga nisam poznavao. Sasvim sam slučajno na Bookingu pronašao hotel Phoenix, došao i već nakon nekoliko dana upoznao vlasnike Renata i Marka. Kako je vrijeme odmicalo, a ja bio potpuno sam, počeli su se prema meni odnositi kao prema članu obitelji. I danas, iako već dvije i pol godine ne stanujem u hotelu, mi smo i dalje kao obitelj. Zovu me na obiteljska okupljanja, proslave i druženja. Zahvaljujući Božjoj milosti pronašao sam taj hotel i u njemu dobio novu obitelj. Siguran sam da ne bih ostao u Međugorju da nije bilo njih”, iskreno govori Josip, a prenosi Instagram profil Boutique Hotel Phoenix.
Nakon prvotna tri mjeseca boravka nakratko je morao otići u Hrvatsku zbog reguliranja radne vize, no već u rujnu 2024. vratio se u Međugorje, unajmio stan i trajno se nastanio. Prvotni plan bio je ostati nekoliko tjedana ili mjeseci, no Hercegovina je postala njegov dom.
„„U Australiji je život samo trči, trči, posao... pa sam se ovdje teško navikavao. Sve je sporije i bio mi je kulturološki šok, ali sad je u redu, navikao sam se na ljude. Predivno je ovdje živjeti. Naravno, nedostaju mi prijatelji i obitelj", priča Josip, dodajući kako je obitelj ipak sretna zbog svih načina na koje se promijenio.
"Bilo im je teško, ali sada su se pomirili s činjenicom da ostajem u Međugorju. U Australiju planiram možda za neke blagdane, da vidim obitelj, ali ovdje želim živjeti”, kaže Josip.”
Najvažniji iskorak za njega predstavlja duhovni mir koji je pronašao:
„Danas više ne mogu zamisliti život bez Boga. Prije je bio samo posao, posao... sve znam, imam kontrolu, ali sada vidim da trebam pustiti stvari u Božje ruke, a prije mi to nije bilo moguće. Važni su mi sveta misa, redovita ispovijed, zdravlje, iskrenost, istina i to da se s ponosom izjašnjavam kao katolik. Bog je uvijek na prvome mjestu.”