Ona je mlada znanstvenica koja je otvorila prvo genetičko savjetovalište u BiH. Ona je magistra genetike iz Goražda koja s kolegama iz Genetičkog centra u New Yorku iskustva prenosi u rodnu zemlju i istražuje rijetka oboljenja. Ona sa svjetskim stručnjacima radi na svom projektu za nove pristupe dijagnostici i liječenju u BiH, a na Harvardu je izučavala genetička testiranja i sekvenciranje. Ona je Anela Zorlak, koja je prije dva dana (7. lipnja) napunila tek 27, a čijim se dostignućima već divi svijet, piše Večernji list BiH.
Uvijek znala što hoće
Uza sve to, nedavno je na 20. Večernjakovu pečatu proglašena i znanstvenikom godine za 2020.
Za sebe kaže da je još uvijek razigrana djevojčica koja je život uspjela uzeti u svoje ruke i uživati u svemu što radi. - Kao maloj često su mi govorili da imam nevjerojatnu moć transformacije, a to sada mogu i sama primijetiti. Tijekom radnoga tjedna ozbiljna sam mlada žena koja obnaša odgovorne funkcije i svakodnevno se susreće s izazovima, problemima koje pokušava u što kraćem roku riješiti. A vikendi su dani kada se pokušavam odmoriti, distancirati od veoma stresnog posla - kaže nam Anela, koja uživa u prirodi, biciklizmu, hikingu, a knjige su, dodaje, njezin bijeg u odmor, kao i prijateljstva koja godinama njeguje. Odrasla je u malom gradu na Drini, Goraždu, kao mlađe dijete četveročlane obitelji.
- Imala sam sreću odrastati u baš takvoj obitelji, gdje sam, uz svoje nevjerojatne roditelje i sestru, osjetila ljubav i šire obitelji. Uvijek smo svi bili tu jedni za druge. Moji roditelji veoma su skromni ljudi koji su čitav svoj život podredili da sestri i meni osiguraju što bolje uvjete školovanja, treniranja. Sada, kada sam odrasla i samostalna, nevjerojatna je zahvalnost koju prema njima osjećam, tek sada shvaćam njihovu žrtvu i ogromnu ljubav - kaže. - Kao mala bila sam povučena, no uvijek sam znala što hoću i išla k tomu bez prevelika osvrtanja. Sjećam se situacije iz predškolske nastave kada sam u nekoliko sati probala više aktivnosti, slikanje, glazbu, pisanje… Odgojiteljica mi je prišla i pitala zašto se ne mogu zadržati na jednoj aktivnosti, a ja sam već tada samouvjereno odgovorila: “Pronalazim se”. I tako je i bilo. Najviše sam se zadržala na enciklopedijama, možda je to bio pokazatelj da me zanimaju prirodne znanosti. Maturalni rad u gimnaziji obranila sam o temi “Genetički inženjering” - priča nam Anela.
- Tijekom nižeg obrazovanja uvijek sam govorila da želim biti veliki znanstvenik koji će shvatiti neki proces na staničnoj razini koji dosad nitko nije shvatio i da će to otkriće pridonijeti razvoju lijeka za rak. Mislim da je moja želja bila najveći pokretač u svemu što sam radila. Po završetku srednje škole upisujem biologiju, smjer genetika na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Magisterij branim u sklopu Centra za genetiku pri Medicinskom fakultetu UNSA-e. Slijedi praksa, daljnji rad, a onda odlučujem otići u Njemačku. Nakon povratka počinjem raditi na razvoju koncepta genetike dok usporedno obnašam dužnost medicinskog direktora pri Premium Genetics Groupu. U teškim trenucima, kada sam mislila da ne mogu dalje, moji roditelji i sestra uvijek su bili tu. Moja sestra Azra, danas interna revizorica, uvijek mi je bila najveća inspiracija, motivacija. Obje smo se bavile sportom, Azra je bila reprezentativka ženske rukometne reprezentacije, a ja reprezentativka u juniorskoj ženskoj karate reprezentaciji. Naše roditelje nije posebno zanimalo koje ćemo titule tijekom života imati. Mama je uvijek govorila, i još uvijek govori, da ne smijemo nikada zaboraviti na ono ljudsko u nama - priča Anela i otkriva nam što je to željela biti kad odraste. - Nikada nisam željela biti učiteljica, pjevačica, glumica. Prvo sam izrazila želju biti arhitektica. Onda je počelo moje zanimanje za fiziku. Nakon toga željela sam biti psihologinja, ali onda sam se našla na raskrižju - medicina (neuropsihijatrica) ili genetičarka. U srednjoj školi donijela sam konačnu odluku da je to genetika. Tada nisam ni znala što je to zapravo. Vodila me je želja, radoznalost... Tek po završetku dodiplomskih i poslijediplomskih studija shvaćam problematiku “biti genetičar u BiH”. Prvi izazov je samo biti genetičar u BiH, a poslije dolaze drugi izazovi. Odlučila sam se baviti humanom genetikom, nasljeđivanjem rijetkih oboljenja, genetičkim testiranjima, genetičkom dijagnostikom i svaki dan je pun izazova. Mnogo radim s pacijentima, ljudima kojima je potrebna pomoć genetičara, radim genetičko savjetovanje, upućujem na genetička testiranja, interpretiram rezultate. Možda jedan od meni najvećih izazova je odrediti kojom metodom uraditi genetičko testiranje. Svaka od metoda pokriva specifičan dio kromosoma, veličinu baze koju se pregleda i nismo sigurni hoćemo li dobiti pravu informaciju iz odabrane metode. Ljudima je teško objasniti da kod genetičke dijagnostike postoji mogućnost da ćemo morati raditi više puta testiranje, a genetička testiranja, nažalost, mnogo koštaju. Velik su izazov i ograničeni resursi kojima raspolažu genetičari u BiH, a globalno govoreći, mislim da je najveći izazov što je još uvijek puno nejasnoća glede genetike, konstantno otkrivamo nešto novo, slažemo “puzzle” informacija za koje ja volim reći da život znače - priča nam Anela. - Po povratku iz Njemačke u Sarajevo shvatila sam da je pravo vrijeme za pokretanje genetičkog savjetovališta u BiH. Odlučila sam prvo raditi na timu. Prva vrata na koja sam “pokucala” bila su vrata centra iz New Yorka, poslala sam mail i objasnila što želim pokrenuti u BiH i da bi mi pomoć dobro došla. Nisam očekivala odgovor, ali sam pokušala. Za manje od 24 sata dobila sam odgovor s ponuđenim terminima za sastanak. Imali smo nekoliko sastanaka, objašnjavala sam im bh. sustav...
U konačnici, dr. Bonnie Liebers ponudila mi je da postanem dio tima i radim s njima kao genetička konzultantica. Danas radimo na kompleksnim slučajevima rijetkih bolesti, a usporedno i na razvoju sustava u BiH i zakonima koje imamo odnosno nemamo. Dr. Liebers dala mi je ideju i da upišem program za dodatno školovanje za genetička testiranja na Harvardu. Prijavila sam se za program pri Harvard Medical Schoolu za profesionalce i prijava mi je prihvaćena. Položila sam završni ispit i to je priprema za upis na doktorske studije - kaže nam Anela, koja je nedavno otvorila prvo u BiH genetičko savjetovalište “Genetika” u Sarajevu. Nedavno je “Genetika” s Dječjom bolnicom Srebrnjak iz Zagreba potpisala memorandum o poslovnoj suradnji na stručnim, znanstvenim, istraživačkim i razvojnim projektima. - Takav centar nije ništa novo, to je sastavni dio zdravstva razvijenih zemalja ili je barem na listi usluga dodatnih zdravstvenih osiguranja, no kod nas je veoma potreban. Koncept koji ima “Genetika” (uz suradnju kolega iz SAD-a, Njemačke, RH i Srbije) prvi je u BiH. Svjesna sam da je dug i trnovit put ispred mene, ali sve bude lakše kada vidite da radite pravu stvar i konačnici dobijete priznanje za svoj rad, kao što je Večernjakov pečat - ističe Anela koja, kaže nam, nije razmišljala ni da će biti nominirana, a kamoli biti laureat.
- Velika imena, veliki stručnjaci bili su nominirani i osvajali Večernjakov pečat. Smatrala sam da imam još puno toga uraditi i naučiti kako bih se uopće našla među kandidatima. Večernjakov pečat za znanstvenika godine velika je čast i priznanje za moj rad. Dobila sam potvrdu da radim ispravnu i dobru stvar za naše društvo, i to u kategoriji ljudi od kojih sam ja učila – nevjerojatno! Još jednom velika hvala Večernjakovu pečatu za priznanje, a sigurno i motivaciju za daljnji rad - kaže Anela još uvijek prepuna dojmova nakon Pečata. Nove genetske tehnologije su, kaže nam, i uzbudljive i zastrašujuće. - Društvo bi moglo prevladati bolesti prilagođavanjem pojedinačnih genoma ili odabirom određenih embrija kako bi se izbjegli zdravstveni problemi. Ali to može stvoriti i “nadljude” optimizirane za određene karakteristike (poput inteligencije ili izgleda), koji i pogoršavaju nejednakosti u društvu. Ono što je sigurno jest da će ljudi moći donositi odluke o svom životu na načine koji su bili nemogući u prošlosti. Ako ipak govorimo o sadašnjem vremenu, a ne predviđanjima znanosti, moramo istaknuti da genetika kao znanost zauzima posebno mjesto pri dijagnostici rijetkih oboljenja, ali i predviđanjima da je ona, zapravo, znanost budućnosti. Sve više klinika u svijetu okreće se personaliziranom pristupu dijagnostike gdje se na osnovi genskog koda određuje optimalna terapija, smjernice za daljnje postupanje i liječenje. Često pitanje s kojim se i sama susrećem jest što se dobiva nakon što se uradi genetičko testiranje, što se može promijeniti ako se ustanovi da smo nositelji mutacije koja vodi do nastanka specifičnih bolesti. Odgovor je jednostavan, možemo preventivno djelovati, liječnici prilagoditi preglede, terapiju. Postoje stanja koja, ako ne spriječiti, možemo na vrijeme ustanoviti i reagirati. Primjer koji volim često spomenuti je, nažalost, konstantni rast broja oboljelih žena od karcinoma dojke.
Rijetki sindromi
Za karcinom dojke vežu se dva gena koja, ako ste nositelji mutacije (BRC1/BRC2), uz ostale čimbenike imate povećan rizik (koji se zasebno izračuna) za razvoj raka. Ovim saznanjem, uz liječnički pristup, žene imaju posebno isplanirane kontrole. Tako tim liječnika ima znatno veću mogućnost na vrijeme dijagnosticirati karcinom koji se u ranoj fazi vrlo lako može pobijediti. Ovo je samo jedan od jednostavnijih primjera na kojima često radim, a prikazana je uloga genetike. Radila sam na velikom broju rijetkih sindroma. Nažalost, bivaju pogođena djeca, sve češće u pomoć se pozivaju genetičari u IVF (in vitro fertilization) proces. Zahvaljujući genetičkim analizama, često ustanovimo razlog neuspjelih trudnoća, ali i samih IVF procesa. Personalizirana medicina u cijelosti će promijeniti ovdašnji koncept medicine i dijagnostike. Volim jednostavno reći: analizom podataka koji nam život znače (genoma) dobivaju se podaci ključni za prevenciju nastanka bolesti, ranu dijagnostiku, odabir optimalnog liječenja, ali i za praćenje terapijske učinkovitosti - objašnjava nam sva “čuda” genetike ova mlada znanstvenica koja je, kaže, uzore uvijek tražila u običnim, normalnim ljudima koji su pravili sjajne stvari, a nakon svega ostali samo ljudi, neopterećeni titulama i prolaznim stvarima.
- Prvi uzor je moja majka koja me je učila i još uvijek često podsjeti pravim vrijednostima - ističe Anela osvrćući se za kraj i na pandemijsku 2020. - Godina iza nas bila je veliki izazov za sve, morali smo se prilagoditi normama za koje su mnogi smatrali da su nelogične. Za sebe mogu reći da me nije mnogo promijenila, puno sam radila, tako da nisam osjetila poseban učinak. U trenucima koje nam je COVID-19 donosio mogli smo svi naučiti nekoliko bitnih stvari, prije svega, kolika je važnost znanosti u funkcioniranju modernog društva te da više cijenimo svoje zdravlje, vrijeme i ljude oko nas, jer možda smo sve počeli olako shvaćati... •
