Božić je vrijeme nade, ljubavi i zajedništva, ali i prilika za duboko promišljanje o duhovnim vrijednostima koje nas povezuju. U razgovoru s fra Domagojem Šimićem, gvardijanom Samostana Presvetog Trojstva na Petrićevcu u Banjoj Luci, otkrivamo kako se Božić slavi u specifičnom kontekstu Hrvata katolika u Republici Srpskoj, kakvi su izazovi i prilike pred ovom zajednicom te kako poruka Božića može donijeti snagu i nadahnuće u svakodnevnom životu. Fra Domagoj dijeli osobna iskustva, pastoralne izazove i viziju nade za budućnost vjernika u ovome kraju.
Fra Domagoj, kako osobno doživljavate Božić? Koji su to duhovni aspekti Božića koji posebno utječu na život vjernika u vašoj zajednici?
- Vrijeme pripreme za Božić je posebno jer nas poziva na iščekivanje i promišljanje o Bogu i Božjoj ljubavi prema nama. Sastavni dio te pripreme su zornice, ispovijed, post i molitva. Iz te perspektive Božić doista ima posebno značenje jer u naš život i naše obitelji dolazi Onaj kojega smo cijelo vrijeme iščekivali. Doživjeti Božić znači dopustiti malom Isusu da se rodi u našim srcima i našem životu da bismo mogli Božje zakone i propise uprisutniti i svakodnevno živjeti. Osobno Božić doživljavam kao svetkovinu ljubavi Boga prema malenom čovjeku, kad se Bog iz tolike ljubavi spušta na zemlju kako bi bio blizak i jednak nama ljudima.
Kao takav Božić je svetkovina zajedništva, koje se na poseban način izražava u našim manjim ili većim zajednicama, jer uglavnom obitelji koje su, nažalost, razasute diljem naše zemlje ili zapadne Europe koriste to vrijeme za susret i razgovor, zajednički posjet sv. misi ili u najmanju ruku za telefonski poziv. Također, Božić je i vrijeme darivanja, ne samo u materijalnom smislu nego i darovanja svoga vremena i lijepe riječi drugima. Tako naša svakodnevica nestaje, a tih dana kao da nastaje idilično ozračje koje stvara lijepe međuljudske odnose koji svjedoče da Božja ljubav doista mijenja ljude, tako da tih dana svakodnevne nesuglasice i problemi kao da na trenutak nestaju.
Kako se obilježava Božić u Banjoj Luci i šire s obzirom na specifičnosti života Hrvata katolika u Republici Srpskoj? Postoji li neki specifičan način proslave ili tradicija koju poštujete?
- Obilježavanje Božića u Banjoj Luci, barem što sam doživio u ovih osam godina koliko živim na području Banje Luke, slično je kao i u drugim našim krajevima u Bosni i Hercegovini. Redoviti post na Badnji dan te misa polnoćka u župnim crkvama, nakon toga zajedničko čestitanje ispred crkve, a potom slavlje unutar vlastitih obitelji. To je, kako sam već spomenuo, prilika da naše obitelji posjete rođaci, ali i prijatelji i radni kolege. Nisam upoznat s nekom posebnom tradicijom slavlja Božića, barem u mojoj župi.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavaju Hrvati katolici u Banjoj Luci i šire tijekom božićnih blagdana? Osjeća li se, s obzirom na političke okolnosti, određena napetost ili pak znakovi nade?
- U Banjo Luci je jako puno izazova koji se ne mogu i ne smiju svesti samo na Božić ili neke druge događaje ili svetkovine. To su, rekao bih, trajni izazovi s kojima se suočavamo, ne samo u Banjoj Luci nego u svim mjestima gdje smo manjina, a to su kako sačuvati vlastiti identitet našeg naroda, kako naše župne zajednice i udruge učiniti složnijim i uključivati ih u zajedničke projekte.
Rezultati posljednjeg rata i poslijeratne politike što se tiče katolika na ovom području i više su nego vidljivi. Ostali su samo vjerski objekti koji svjedoče o nekadašnjem broju katolika na ovom području. Povratak je gotovo nikakav ili sporadičan, a po našim selima i prigradskim naseljima uglavnom se prodaju zemlja i kuće te tako završava priča o nama. Međutim, mi kršćani smo ljudi nade i Božić je svetkovina nade i Božje poruke da nismo sami, tako da nada svakako postoji, a ona se očituje na samom području grada, gdje se doseljavaju mladi katolici i njihove mlade obitelji, koje često dolaze u potrazi za poslom. Mislim da, unatoč svim problemima i poteškoćama, ima nade za one koji je žele vidjeti.
Kako, po vašem mišljenju, Božić utječe na zajedništvo Hrvata katolika u Banjoj Luci, posebno u kontekstu socijalne i političke situacije u Republici Srpskoj? Je li Božić prilika za jačanje vjerske i kulturne povezanosti?
- Božić je, kako sam rekao, vrijeme zajedništva, vrijeme kada se okupljamo s različitih strana, bilo na obiteljskim slavljima, bilo u našim crkvama, bilo na kulturnim događajima i susretima koji se organiziraju unutar naših udruga i zajednica. I u tom smislu Božić je prilika za povezivanje, razgovor i susret. Međutim, naša zajednica je mala i vrlo često nekompaktna da bi imala snage učiniti bilo kakvu, pa i malu promjenu. Uglavnom su to susreti ljudi koji ponekad iznjedre pokoji socijalni projekt i pomoć ugroženima i tu se završava priča, što je itekako dobar znak i podrška ljudima koji su u potrebi.
Naravno da je Božić prilika za jačanje vjerske i kulturne povezanosti jer toga trenutka nestaju sve naše druge razlike, a u prvi plan dolaze zajedništvo i ljudski odnosi. Kroz različite susrete bilo u obitelji, bilo u Crkvi, prilika je da naši mladi čuju, vide i na kraju i dožive ljepotu naših običaja, ali to opet ovisi o samoj obitelji - koliko nastoji sačuvati svoje običaje.
Koje su najveće poteškoće s kojima se suočavaju obitelji Hrvata katolika u Banjoj Luci, a koje bh. političke i društvene prilike osobito pogoršavaju? Kako se te poteškoće odražavaju na duhovni život i obiteljske odnose, posebno tijekom božićnih blagdana?
- Problema i poteškoća na ovom je području jako puno i oni su naša svakodnevica jer je naša zemlja dosta neuređena i nefunkcionalna. Posebno bih istaknuo pitanje našeg identiteta, koji se svakodnevno sve više gubi, pitanje obrazovanja naših mladih. Konkretno, bilo bi dobro da imamo osnovnu školu. Također, tu su problemi koje imaju svi koji žive na ovim prostorima po pitanju čuvanja vlastitog imanja, zemlje ili kuće te pravna pitanja s kojima se jako često suočavamo itd. Svaka nestabilnost u zemlji odražava se na obične ljude jer trebamo biti svjesni činjenice da smo mi manjina, a svaka manjina je neshvaćena, pa makar i u našim obiteljima.
Tijekom božićnih blagdana te poteškoće nekako nestanu ili, bolje rečeno, ne govori se o njima jer se nastoji progovoriti o onom lijepom i dobrom, a nakon prolaska ovih svetih dana ipak se vraćamo u svakodnevicu.
Koja je, prema vašem mišljenju, ključna poruka koju Božić nosi za Hrvate katolike u Republici Srpskoj i BiH te kako ta poruka može pomoći u prevladavanju teškoća koje proživljavaju?
- Božićna poruka je poruka ljubavi Boga prema malenom čovjeku, a poručuje nam da, ako nas svi ostave, Bog neće i ne želi jer nam je poslao svoga Sina, nama jednakog, da bismo imali suputnika na svome životnom putovanju. Pitanje je samo koliko Ga mi želimo prihvatiti u svome životu. Ova je poruka univerzalna, a može nam pomoći ako shvatimo i prihvatimo da nismo sami i da je Sin Božji s nama.
Kako ocjenjujete rad Frame i drugih mladih katolika u BiH? Koje aktivnosti ili inicijative smatrate najvažnijima za duhovni rast mladih u ovom vremenu?
- Mislim da je Frama dosta prisutna u našem narodu i da je najjača duhovna skupina mladih prisutna u našoj zemlji. Njezin rad i zasluge su jako velike jer odgajaju mlade u svjetlu poruke Isusa Krista i sv. Franje. Često čujem od mladih da im je Frama promijenila život ili utjecala na njihov životni put. Smatram da je to potrebno u ovom vremenu kada imamo veliko otuđenje mladih osoba od naših tradicionalnih vrijednosti. Također, na tom tragu su i druge različite udruge i zajednice mladih koje, kao i Frama, imaju za cilj odgojiti i dovesti mlade k Bogu.
Svaka zajednica ili udruga ima različite aktivnosti koje imaju isti cilj: produbljivati vjeru u Boga i širiti zajedništvo. Osobito je važno da su mladi u zajednici i da kao zajednica nastupaju jer pojedinac se često izgubi u današnjem društvu. Zato bilo koju udrugu i zajednicu koja radi na duhovnom planu naših mladih treba podržati jer one djeluju protiv suvremenih društvenih “zakona” u cilju pomoći mladima u vlastitom ostvarenju.
Kakve su reakcije mladih na vaša pastoralna nastojanja, a posebno na okupljanja Frame i drugih mladih katoličkih udruga? Što mislite o njihovoj angažiranosti u društvu i vjeri?
- Reakcije su uvijek različite, od onih koji podržavaju rad do onih koji se ne slažu s pastoralnim nastojanjima jer smatraju da treba drugačije raditi. Mišljenja sam da danas imamo toliko mogućnosti i da su sve ideje i da je svatko tko želi raditi dobrodošao na njivi Gospodnjoj.
Mislim da bi angažiranost mladih mogla biti i veća. Ne da je nema, ima je, ali bi trebala biti i veća jer tako bismo dobili priliku stvarati vlastitu budućnost. Naravno da je biti mlad u ovoj zemlji teško jer si često neshvaćen i nemaš podršku mnogih drugih, ali mislim da to trebamo mijenjati i nastojati podržati naše mlade u njihovim idejama, koje su često dobre i plemenite, a i njihov uspjeh u radu je siguran jer su spremni za žrtvu, što kod nas starijih kao da pomalo kopni.
Koji su najveći izazovi u radu s mladima u Banjoj Luci i kako se oni odražavaju na njihov duhovni život? Kako motivirati mlade da ostanu u Crkvi i aktivno sudjeluju u životu zajednice?
- Rad s mladima u Banjoj Luci je prilično specifičan jer su, zapravo, sve male skupine i svaka djeluje ponajviše u svojoj župnoj zajednici.
Najveći izazov je društvo u kojem živimo, a koje nije naklonjeno kršćanskim vrijednostima i često se postavlja pitanje kako motivirati mlade da prihvate i drže do onoga što danas nije “in”. Naša motivacija ide u tom smjeru da im nastojimo djelima pokazati stvarne životne vrijednosti te ih angažirati u izgrađivanju sebe kao duhovnih osoba. Također, svakako im treba dati priliku da iskažu svoje ideje i mišljenje jer se tako osjećaju dijelom zajednice, a to onda rađa njihovim angažmanom u zajednici.
Koliko često dolazite u kontakt s drugim katoličkim udrugama i zajednicama u BiH, ali i izvan nje? Je li postojeća solidarnost među katoličkim zajednicama u BiH dovoljna, a što bi moglo biti poboljšano?
- Nažalost, ne baš često. Svi nekako imamo osjećaj da možemo sami, a to je veliki problem, jer sami teško možemo daleko dogurati. Mi smo se u nekoliko navrata povezivali s nekoliko Frama u BiH i RH te zajednicom “Nanovo rođeni”, koji su nam dolazili na zajedničke duhovne obnove. Također, surađivali smo s NCM-om “Ivan Pavao II.” u Sarajevu kroz određene projekte. Smatram da se puno toga može poboljšati, prvi korak bi bila želja i volja, zatim upoznavanje, a sve ostalo će samo ići dalje.
Postoji li solidarnost Hrvata katolika iz drugih dijelova BiH i Hrvatske prema zajednici u Republici Srpskoj, posebno u kontekstu pastoralnog rada, socijalnih inicijativa i pomoći u teškim vremenima? Kako ta solidarnost izgleda u praksi?
- Solidarnost drugih katolika i župnih zajednica na ovom području postoji. Ona prvenstveno ovisi o prilici i vremenu te župnicima koji se preko svojih poznanstava povezuju i tako ostvaruju suradnju. Nekad je ona više, a nekad manje prisutna, ali postoji. Što se tiče pastorala, ona se očituje u zajedničkim projektima, osobito kad je riječ o radu s mladima, a što se tiče socijalnih inicijativa, uglavnom se to svede na pomoć određenim paketima za obitelji koje su socijalno ugrožene. Mislim da nam o tome puno više može kazati vlč. Miljenko Aničić, direktor Caritasa u Banjoj Luci.
Kako biste opisali osobni poziv i misiju u ovom specifičnom kontekstu života u Banjoj Luci? Koje su vaše najveće nade za budućnost katolika u Republici Srpskoj i što želite postići svojim radom i djelovanjem?
- Banja Luka je u mnogočemu specifična za djelovanje, a to se najbolje može razumjeti kada dođete ovdje živjeti. Trenutačno sam na službi gvardijana, župnika i povjerenika za mlade u Banjolučkoj biskupiji i iz tih pozicija susrećem se s različitim izazovima i različitima djelovanjima, gdje unatoč jako maloj zajednici nastojimo djelovati kao da je velika. Osjećam potrebu i želju da, bez obzira na to kakve okolnosti bile na našem životnom putu i djelovanju, moramo dati maksimum prema svome poslanju. Stoga i ovdje nastojimo raditi i djelovati kroz različite projekte na području župe i samostana te tako donositi radost i duhovni smisao, ne samo svakom našem vjerniku u župi nego i šire, te im nastojimo otvoriti poglede prema nebu i nebeskoj stvarnosti jer sve će ovo proći. Želja mi je svojim radom i djelovanjem ljudima olakšati svakodnevicu i pomoći im da lakše dođu do svoje nutrine, a to znači do samoga Boga. Vjerujem da će doći bolji dani u cijeloj našoj zemlji i da će se tako stabilizirati društvo i svaki segment našeg života ovdje, a kada se to dogodi, onda će i život na ovim područjima biti lakši, a time će se otvoriti i mogućnosti za neki vid povratka ili doseljavanja na ovo područje.
