Iako zbog drugih političkih tema trenutačno nije u fokusu zanimanja ni političara ni javnosti, pregovarački okvir kao preduvjet za stvarno otvaranje pregovora o pristupanju između Europske unije i Bosne i Hercegovine donijet će sa sobom i konkretne uvjete pred bosanskohercegovačke institucije, piše Večernji list BiH.
Što očekujemo
Nije još uvijek najjasnije hoće li se u samom pregovaračkom okviru koji Europska komisija treba utvrditi, a sve članice Europske unije odobriti, naći konkretne promjene Ustava BiH. To bi vjerojatno predstavljalo i najveću prepreku za BiH jer je poznato da bilo kakvo zadiranje u postojeća ustavna rješenja uključuje dvotrećinsku većinu u državnom Parlamentu. Takvo što se u postojećim okolnostima čini prilično nerealnim.
Ako je suditi po dosadašnjim izvješćima Europske komisije, EU najviše inzistira na izmjenama Ustava BiH vezanim uz uklanjanje diskriminacije koje se odnose na presude Europskog suda za ljudska prava u vezi s predmetom "Sejdić i Finci". To uključuje i promjene u izboru članova Predsjedništva BiH, što je pitanje za koje su, doduše iz drugih razloga koji se tiču prvenstveno nacionalne reprezentativnosti i legitimnog predstavljanja, ponajviše zainteresirani hrvatski politički predstavnici.
Međutim, čak ako se ustavne promjene izrijekom i ne nađu u samom pregovaračkom okviru, izvjesno je da će se to pitanje nametnuti tijekom pregovora. Od izborne legislative do pravosuđa, Bosna i Hercegovina će na preostalom europskom putu morati proći reforme koje uključuju i promjenu daytonskog Ustava. Te će promjene, izvjesno je, biti ograničene i fokusirane na konkretna pitanja. Nije riječ, dakle, ni o kakvom pisanju novog Ustava BiH ili Daytonu 2, već o preciznim ispravcima ili dopunama postojećeg državnog Ustava.
Postojeće i buduće vlasti u Bosni i Hercegovini moraju biti spremne na to. A kako će konkretno izgledati sam pregovarački proces, u konačnici će ovisiti i o politici koju će nakon jučer održanih izbora za Europski parlament kreirati nova Europska komisija i sve zemlje članice pojedinačno. Na primjeru Nizozemske vidjeli smo koliko stavovi samo jedne članice EU-a mogu utjecati na odluke cijele Unije u pogledu proširenja.
Za buduće pregovore s Europskom unijom važno je znati da će, bez obzira na odnos snaga i političku pozadinu nove Europske komisije, dva pitanja biti u fokusu zanimanja kada je u pitanju BiH. Jedno je automatsko preuzimanje pravne stečevine EU-a u domaće zakonodavstvo na svim razinama, što bi se vjerojatno riješilo kroz tzv. europsku klauzulu u Ustavu BiH. Drugo pitanje na kojem će EU sasvim sigurno najviše inzistirati je pravosuđe. Pokazuje to i iskustvo drugih zemalja koje su prošle proces pristupanja.
U toj oblasti EU pokazuje najmanje spremnosti na bilo kakve ustupke i zato će ustavna reforma morati zahvatiti pravosuđe. To nikako ne znači da pitanja koja se tiču izbornog zakonodavstva mogu biti ignorirana. Naprotiv, pitanje izbornog legitimiteta, kao i zabrane diskriminacije na izborima, izravno je povezano s vladavinom prava.
Koliko će trajati proces
Koliko će sam pregovarački proces trajati, nitko ne može prognozirati jer iskustva drugih zemalja su različita i svaka od njih je na putu prema punopravnom članstvu u Uniji imala svoje specifičnosti. Ima ih i Bosna i Hercegovina, ali postoje tehničke stvari koje se ne mogu izbjeći. A naša je prednost što možemo učiti na iskustvima i pogreškama drugih. Poglavito onih koji su nam spremni svesrdno pomoći, a takav je slučaj s Hrvatskom, koja je i najsvježiji primjer uspješnog proširivanja EU-a.
Ono što nam slijedi je screening, odnosno svojevrsno snimanje postojećeg stanja i usvajanje pregovaračkog okvira. Screening uključuje niz multilateralnih i bilateralnih sastanaka za svako od (očekivanih) 35 poglavlja pravne stečevine EU-a za koja se odvijaju pregovori o članstvu. Rezultati screeninga neposredno utječu na oblikovanje pregovaračkih stajališta.
Ovaj izrazito zahtjevan i važan proces s jedne strane omogućava državi kandidatkinji da se upozna s pravnom stečevinom EU-a i Europskoj komisiji i državama članicama da procijene stupanj spremnosti države kandidatkinje za otvaranje pregovora u pojedinom poglavlju. O otvaranju i privremenom zatvaranju pojedinih poglavlja pregovora odlučuju zajednički sve države članice.
