I u biblijskim knjigama spominju se nasljedstva. Mudre izreke kažu: "Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku" (Izr 13, 22). Ove godine mnogo govorimo o jubilarnoj godini. Izraelci su u jubilarnoj godini trebali vratiti kupljenu zemlju prvotnom vlasniku. Temelj te odredbe je u recima: "Zemlja se ne smije prodati potpuno jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje" (Lev 25, 23 - 24). Baština se redovito ostavljala sinovima. Međutim, prvorođencu je pripadalo dvostruko više nego njegovoj braći (Pnz 21, 15 - 17).
U Knjizi Brojeva imamo slučaj da na nasljedstva imaju pravo i kćeri. Neki čovjek imenom Selofhad iz plemena Manašeova imao je pet kćeri. Zapisana su im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. One su došle pred Mojsija i one koji su predvodili tada zajednice. Izvijestili su ih da je njihov otac umro. Budući da nije imao sinova, zatražile su one očev posjed: "Budući da nije imao sina, daj nama posjed među braćom našeg oca!" (Br 27, 4). Mojsije dobiva od Gospodina potvrdu da su one u pravu: "Selofhadove kćeri pravo kažu: Treba svakako da im daš posjed koji će biti njihova baština među braćom njihova oca. Prenesi na njih baštinu njihova oca. Ne imadne li ni kćeri, predajte baštinu njegovoj braći.
Ako ne imadne ni braće, njegovu baštinu predajte braći njegova oca. Ako mu otac ne imadne braće, baštinu njegovu podajte najbližem rođaku njegova roda: neka je on uzme u posjed" (Br 27, 5 - 11).
