Dok je većina ljudi upoznata ili barem čula za anoreksiju i bulimiju, postoji još niz manje poznatih problema povezanih s prehranom.
Jedno od njih je ARFID – izbjegavajući restriktivni poremećaj unosa hrane. Stručnjaci ga opisuju kao stanje koje karakterizira izbjegavanje određene vrste hrane, ima ograničen unos u smislu ukupne količine pojedene hrane, ili oboje.
Ovaj ekstremni oblik restriktivne prehrane može imati loš utjecaj na život i zdravlje ako se ne kontrolira. Može se pojaviti kod ljudi bilo koje težine i razlikuje se kod različitih ljudi, piše Ordinacija.hr.
Hranu izbjegavaju ili ograničavaju iz nekoliko različitih razloga, a ovo su najčešći:
1. Izbjegavanje ili ograničenje unosa na temelju osjetila
Osoba može biti vrlo osjetljiva na okus, teksturu, miris ili izgled određenih vrsta hrane. Neki također mogu jesti samo hranu na određenoj temperaturi.
2. Zabrinutost zbog posljedica jedenja
Može biti uzrokovana uznemirujućim iskustvom s hranom, poput gušenja, povraćanja, ili jake boli u trbuhu, što može izazvati strah i tjeskobu oko hrane. Takvo iskustvo ih navodi da izbjegavaju određenu hranu ili teksture hrane. Neki ljudi mogu imati općenite brige o posljedicama jedenja te ograničiti unos samo na “sigurnu” hranu.
3. Nizak interes za jelo
U nekim slučajevima, osoba možda neće shvatiti da je gladna na isti način na koji bi drugi shvatili ili joj apetit nije dobar. Za njih se jedenje može smatrati nečim što se mora obaviti, a ne nečim u čemu se uživa, što dovodi do toga da se bore da pojedu dovoljno hrane.
Problem kod djece
Ovaj rijedak poremećaj čest je kod djece, a problem nastaje kad ostane neprepoznat. U nekom trenutku većina djece prolazi kroz fazu izbirljivosti oko hrane. Ne žele isprobavati nove stvari, odbijaju hranu koju su nekada voljeli i jedu samo nekoliko namirnica.
Ako se broj namirnica koje ne jedu povećava i nakon 6. godine možda je riječ o ARFID-u.
Za razliku od ostalih poremećaja, oboljeli od ARFID-a nemaju iskrivljenu sliku o sebi i vlastitom tijelu ili želju za mršavljenjem. Bolest se često temelji na traumi, što je rezultat nekog ranog incidenta zbog kojeg djeca misle da bi im hrana mogla naštetiti.
