Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da su puzajuća poskupljenja konstanta koja traje godinama, pa je na godišnjoj razini preživljavanje skuplje za 5,6 posto.
Cijene hrane porasle su za 0,6 posto, stanovanja i režijskih troškova za 11,5, a prijevoza čak za 23,7 posto.
Ekonomistica Svetlana Cenić podsjeća da građani ne žive od prosjeka, već od onoga što svakodnevno kupuju.
– To je bit razlike između prosječne inflacije i inflacije koju osjećaju kućanstva, osobito ona s nižim primanjima, koja najveći dio proračuna troše upravo na hranu i osnovne potrebe – ističe ona.
Cenić objašnjava da nije problem tih statističkih 0,6 posto, već što se tih 0,6 posto računa na cijene koje su već prethodno eksplodirale. Zato, ističe ona, statistika može pokazati “stabilizaciju”, a da građani i dalje kupuju hranu po cijenama koje su dvostruko veće nego prije nekoliko godina.
Posljednja statistička izvješća zaista mogu navesti na pogrešan zaključak da stanje i nije tako strašno, ali potpunu sliku siline inflatornog udara na kućne proračune građana možemo dobiti tek usporedbom sadašnjih s troškovima od nekoliko godina ranije, kaže ona.
Usporedba cijena osnovnih životnih namirnica pokazuje drastičan rast za samo pet godina i zabrinjavajući pad kupovne moći građana koji za 100 KM danas iz trgovine mogu ponijeti mnogo manje nego tada.
Ne postoji proizvod s popisa osnovnih životnih namirnica čija cijena nije bitno drugačija. Od riže, brašna i kruha, mlijeka i šećera, voća i povrća do maslaca ili mesa koje je danas 100 posto skuplje. Zbog svega ne trebaju čuditi ni izračuni sindikalne potrošačke košarice SSS BiH, koja je za prošli mjesec iznosila 3.436,70 KM.
S prosječnom plaćom u FBiH od 1.700 KM moguće je pokriti manje od 50 posto troškova potrošačke košarice, dok minimalna plaća od 1.027 KM nije dovoljna ni za trećinu mjesečnih troškova četveročlane obitelji.
– Građani su već odavno počeli plaćati cijenu koju statistika ne vidi. Odriču se mesa, voća, odjeće, putovanja, pregleda kod liječnika, svega što mogu. Pitanje više nije koliko mogu izdržati, nego koliko dugo društvo može funkcionirati ako sve veći broj ljudi radi samo da bi preživio od prvog do prvog – ističe Cenić, piše Avaz.