Dvadesettrogodišnja Zorana Zoranović iz sela Miloševac kod Modriče ručni rad zavoljela je još kao djevojčica, a prvi put igle za pletenje držala je već s pet godina, dok je prve pape i šalove plela kao šestogodišnjakinja. Kako je kazala za Nezavisne novine, na početku je ručni rad učila od svoje bake Dragice, koja joj i dandanas pomaže dragocjenim savjetima.
Ručni radovi
- Uvijek sam gledala baku kako plete i veze, stalno je radila ručne radove, a ja sam većinu vremena provodila s njom i molila je da i meni pokaže. Baka mi je pokazivala osnove, ali kroz igru. Nije me baš shvaćala ozbiljno i mislila je da ću, kao i svako dijete, brzo izgubiti zanimanje, ali ja nisam odustajala. Prvo sam počela plesti, to su bile kape, šalovi, a zatim i malo složenije stvari kao što su priglavci, pape, čarape. Svima je bilo neobično kad vide mene sa šest godina da držim velike igle za pletenje, nekada i njih pet-šest - objašnjava Zorana te dodaje da je ljubav prema ručnom radu kod nje bila prisutna i tijekom osnovne škole, na čuđenje njezinih vršnjaka i članova kućanstva. - Često su mi govorili, posebno djeca: "Idemo se igrati! Što ćeš s babama, nisi ti baba." Pitali bi me zašto ja to radim. I stariji ljudi bi se znali čuditi i govoriti da se idem igrati, premda je pletenje za mene bilo igra. Nakon što bih završila domaću zadaću, samo bih tražila priliku da budem s bakom i s njom pletem. U srednjoj školi imala sam više obveza pa nisam imala dovoljno vremena i za ručni rad. Baš kada sam završila srednju školu zadesila nas je pandemija... Kako sam većinu vremena bila kod kuće, ponovno sam se posvetila pletenju, prvenstveno dekica za bebe, a inspiraciju sam pronalazila na Instagramu - priča Zorana i dodaje da je to sada više iz hobija, jer ponešto i zaradi.
Kako ističe, prve radove radila je za obitelj pa su joj se počele javljati i prijateljice. Da bi olakšala i sebi i drugima, napravila je profil na Instagramu "Svijet pod konac", ima oko 1500 pratitelja i većinom radi vez na đerđefu. - Vezla sam i prije, ali moj prvi vez bio je motiv Pariza i polje cvijeća. Mnogi su sumnjali da ću ja to uspješno izvesti, ali uspjela sam - i tako je sve počelo. Đerđefe ljudi obično stave na zid kao ukras ili na police - kaže Zorana, koja inspiraciju pronalazi na internetu, iz života, a najviše od bake. - Nažalost, ona je sada baš bolesna, ali prije godinu dana aktivno je plela, premda i dalje me savjetuje. Često kaže da sam je nadmašila u pravljenju ručnih radova, a čim nam netko dođe u posjet, ona me zove i traži da gostima pokažem radove i svima me hvali - priča Zorana. Ističe da su zahvaljujući društvenim mrežama njezin hobi i rad otišli izvan dnevnog boravka i njezine sobe, tako da joj se javljaju ljudi iz svih krajeva svijeta. - Slala sam radove u Sloveniju, Švicarsku, Njemačku, Austriju, Srbiju, Crnu Goru, više se ni sama ne mogu sjetiti svih zemalja, ali javljaju se ljubitelji veza. Većinom radim po narudžbama, što mi je pomalo postalo i dosadno, jer volim raditi nove motive, a nekome se često svidi nešto što sam već radila pa dođe do ponavljanja. Zato svaki trenutak slobodnog vremena koristim da bih pronašla nove motive. Nedavno sam vidjela crkvu svetog Save u Beogradu pa sam odlučila to izvesti. Čak je i moja majka posumnjala hoću li to uspjeti izvesti, jer je jako komplicirana, ali uspjela sam i to, kao i ikonu svetog Nikole - objašnjava Zorana za Nezavisne novine.
Vršnjaci nezainteresirani
Kako ističe, vezla je kapice za bebe, jastučnice, ukrase za dječje vrtuljke, za krevetac, a materijal nabavlja bez problema.
- Za vez koristim samo bijeli šifon, nekada i platno u boji, a konac, đerđefe, to sve naručujem, jer se kod nas i ne može lako pronaći. Sreća pa sad sve brzo stigne - kaže Zorana i dodaje da joj je žao što među vršnjacima ne može pronaći nekoga tko dijeli njezinu ljubav prema vezu i čuvanju tradicije naših baka i prabaka. - Kada razgovaram s prijateljicama, one sve kažu: "Ma svaka tebi čast, ali mi to ne bismo znale." Mislim da je to pogreška jer neke nisu ni probale, a ovo zaista nije naporno, mene, zapravo, i opušta. Naravno, nekad se i naljutim ako mi nešto ne ide, ali općenito, vez je opuštanje i prilika da dokažem da nema toga što ne mogu izvesti - objašnjava Zorana. Napominje da joj se često javljaju na društvenim mrežama i traže savjete za početnike, tako da ima u planu uskoro napraviti i setove za vez, kutije u kojima bi bilo sve na jednom mjestu, s instrukcijama kako početi.
- Drago mi je kada traže savjete od mene jer ništa nije tajna. Činjenica je da je teško doći do znanja jer sam vez i ja samostalno učila, uz znanje koje mi je baka prenijela - rekla je Zorana i poručila mladima da ne odustaju od svojih hobija i kroz osmijeh dodala da ne mora sve biti baš pod konac.
- Ukućani me znaju zezati ako mi je soba u neredu pa kažu: "Zar nije kod tebe sve pod konac?" Uistinu se trudim da radovi budu što precizniji, ali bitno je da se radi ono što se voli i s vremenom sve se pogreške isprave - zaključila je Zorana.
