Plaćaju li građani previsoke cijene osnovnih životnih namirnica, čak i neovisno o posljednjoj krizi. Zašto su cijene pojedinih prehrambenih artikala u BiH često skuplje i od cijena u trgovinama mnogo bogatije zapadne Europe? Ova pitanja građani BiH postavljaju svakodnevno. Nažalost, unatoč daleko slabijoj kupovnoj moći, često plaćamo prehrambene artikle skuplje od građana puno bogatijeg Zapada, piše Večernji list BiH.
Visoke cijene
Poskupljenja su, prema podacima iz EU-a, zabilježena svugdje, no ono što bode oči jest da su cijene osnovnih namirnica u najrazvijenijim zemljama kontinenta i nakon poskupljenja niže nego u Bosni i Hercegovini. U Velikoj Britaniji litra ulja u pristupačnom trgovačkom lancu Tesco je nešto veća od funte (1,30 eura ili 2,50 KM). U Belgiji centar Aldi litru ulja nudi za 1,49 eura (oko 3 KM), kilogram brašna za 0,45 eura, dok je u Italiji, u lancu Esslinga, cijena ulja 1,70 eura, a brašna 75 eurocenti. Naravno, ima i skuplje, no ovo su cijene iz najvećih i najprimamljivijih lanaca. Ako u obzir uzmemo činjenice da prosječan Britanac za svega jedan tjedan zaradi oko 611 funti (722 eura) i da mu je ulje jeftinije nego građanima BiH, koji taj iznos ne zaradi niti za čitav mjesec, nije teško zaključiti zašto se osjećamo pljačkanim na proizvodima koje jednostavno moramo imati u kući. Dok se političari nadmudruju o tome kad, kako i koliko smanjiti PDV i ukinuti trošarine i treba li to uopće učiniti, prosječnom stanovniku BiH ostaje samo nadati se i gledati u cijene goriva na benzinskim crpkama, cijene životnih namirnica koje idu do beskraja. Kada bi trošarine bile ukinute, a i PDV na osnovne životne namirnice, trebalo bi vremena da se takvi učinci u proračunima stanovništva osjete, kažu ekonomisti. "Imali smo kontinuirano isticanje vlasti, eto kako imamo dobru naplatu poreza općenito, pa u tome PDV, budući da je on najveći udio u porezima, hvalili smo se, može se iz toga zaključiti da postoji prostor da se PDV umanji, a da to ne ostavi posljedice po funkcioniranje vlasti", navodi za BHRT Željko Rička s Ekonomskog fakulteta u Tuzli. Dok se političke vođe usuglase o ekonomskim mjerama, za građane bi moglo biti kasno.
Kupovna moć
Prosječna plaća dvostruko je manja od potrošačke košarice koja nikada nije bila skuplja. Građani su svakim novim danom u sve većem šoku od iznosa na računima. Sindikalna potrošačka košarica koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao za veljaču 2022. iznosi 2389,12 KM. Prosječna plaća u FBiH za prosinac 2021. iznosila je 1046 KM (posljednji podatak Federalnog zavoda za statistiku). Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom je 43,78%. Iz SSS-a BiH napominju da u iznos potrošačke košarice za veljaču nisu ušle enormno visoke cijene koje bilježimo od početka ožujka. Time će iznos potrošačke košarice za ovaj mjesec biti znatno viši. Ovakav odnos potrošačke košarice, odnosno potreba kućanstva u jednom mjesecu i plaće jasno govori da se građani moraju prilagoditi i da ne mogu zadovoljiti sve svoje potrebe, odnosno potrebe jednog kućanstva na mjesečnoj razini. Samo za prehranu trebalo je izdvojiti 1063,89 KM, za mnoge nedostižan iznos, a režije država ne prašta, ako se ne plate, slijedi isključenje. "Nažalost, najveći broj radnika, njih nekih 65 do 70% u BiH, točnije u FBiH, prima plaću do 750 KM. Tako da je taj omjer onoga što radnici zarade kao plaću i ono što su im minimalni troškovi života negativniji od ovog što pokaže odnos potrošačke košarice i prosječne plaće", kaže Lejla Čaušević iz SSS-a BiH. Dok plaće stoje u mjestu, cijene lete u nebo. Za plaću svaki dan možemo kupiti sve manje proizvoda i remen je postalo nemoguće stezati - odavno je došao do krajnje granice. Redovi pred pučkim kuhinjama su sve duži što i ne čudi budući da i oni koji su zaposleni od plaće ne mogu preživjeti.
