Unutrašnje pregnuće i koloristički vatromet osobnost svakog saziva kolonije
„Što novo reći? Dakako da bit ostaje ista, sukus se ne mijenja, ali uvijek postoje okolnosti koje su donekle drugačije, uvijek postoji iskra različitosti. Kod ove kolonije možemo govoriti o onome što nam je zajedničko svih ovih trinaest godina, divnih krasnih u jednom ozračju, posebnog ambijenta, jedno gostoljublje koje se ne može niti potpunito izreći, jednom kreativnom naboju koji ovdje postoji. To je ta konstanta koja se ne mijenja. Uistinu sve ove godine ona ima vrlo, vrlo visoku razinu u jednom druženju koje se nastavlja i izvan ovih nekoliko dana kolonije, u onom htijenju kad će se ona ponovo dogoditi, o čemu se stalno dogoditi kao vrijeme nije prošlo, ali čini mi se da i ove godine ima nešto drugu, ne samo što je ambijent ponešto drugačiji, što ima podosta novih autora koji prvi put dolaze na koloniju, nego jednostavno što možda postoji jedan drugačiji vid likovne zrelosti, onoga unutrašnjeg htijenja da slika ima ja bih rekao, jednu pulsirajuću dimenziju koja nosi element inovativnoga. Ona neće možda biti stilski bitno različita, od nekih različitih ostvarenja kod pojedinca, ali svaka slika je uvijek nova začudnost, a svoje okolnosti pružaju prilike za novu začudnost, za otvaranje toj ljepoti koja je izvanjska, a i unutrašnja. Znana je konstatacija to nije nikakva novina, da kada se radi o pejzažu, da u dobroj slici pejzaža pa i drugoj tematici uvijek mora postojati kod takvih ostvarenja, kod istinskog kreativnoga, jedne vibre, mora postojati jedna ravnoteža između unutrašnjega simboličnog pejzaža i pejzaža koji je ponuđen koji je ovdje osvojen, koji je ovdje posvojen, a onda svatko negdje u konceptu svog slikarskog izraza, jedne mjere realističnosti, neke ekspresionističke uzbudljivosti, tonske umjerenosti, kolorističkog vatrometa, svakom stvara onako kako osjeća prostor, on je upisan, utkan, negdje ta atmosfera je ono što je zapravo sastavnica svih tih slika“, kazao je u nadahnutom obraćanju na otvaranju Umjetničke kolonije Čapljina, njezin stručni voditelje prof. Stanko Špoljarić, likovni kritičar iz Zagreba.
Sudionike 13-og po redu saziva ispred organizator Umjetničke kolonije „Čapljina“ pozdravila je Mara Bošković. Uz ostalo je naglasila da ovogodišnji saziv kolonije, „ima sedam novih članova“, odnosno sedmoro umjetnika koji sudjeluju prvi puta. Maja Vasilj, je ispred domaćina, hotela „Park“ na Karaotoku, pozdravila okupljene, a umjetnicima zaželjela „uspješan rad“, odnosno uspješnu prezentaciju jer će kako je kazala njihova djela „u narednih godinu dana na praktično stalnoj izložbi, krasiti prostore hotela“.
Program otvaranja ovogodišnje Umjetničke kolonije Čapljina vodio je Boris Matić, glumac Narodnog kazališta iz Dubrovnika, a u glazbenom dijelu programa nastupio je Tamburaški orkestar HKUD „Čapljina. Naravno, cijelom ugođaju svoj posebni pečat dali su neumorni zrikavci i glasanje ćuka. Nakon otvaranja na potezu su umjetnici, njih čak pedesetak.
