Prije nekoliko dana u Sarajevu je preminula Ivanka Šućur, heroina koju mnogi ne mogu zaboraviti zbog svoje humanosti iskazane tijekom proteklog rata. Zvali su je Majkom hrabrosti, piše Večernji list BiH. Podsjećanja radi, Ivanka je od bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića primila nagradu “Srce na dlanu” za dobro djelo, a od Svjetlane Broz nagradu “Duško Kondor”. U Italiji u Padovi su joj izgradili spomenik u “Parku pravednika”. Bila je ponos Hrvatske, ali i BiH i šire. Za hrabrost kažu da je vrlina na osnovi koje ljudi u opasnosti čine plemenita djela. Ako je tako, onda je Ivanka Šućur iz naselja Hrasnica, pokraj Sarajeva, jedna od najhrabrijih majki. Pokopana je na sarajevskom groblju Vlakovo i u trenucima oproštaja s ovom ženom, većina nazočnih je u mislima vraćala film unatrag, u vrijeme rata i prisjećala se njezinih djela.

Prvi susret s Elvisom

Naime, njezina priča jedna je od onih koje se nikada neće zaboraviti. Ona je pored svoje troje djece i bez muža, ratne 1993. godine, našla napušteno dijete koje je donijela kući. To se dogodilo 16. listopada 1993. godine. Taj događaj Ivanka je opisivala na sljedeći način: Izašla sam vani donijeti vode. U tom trenutku počelo je granatiranje. Granate su padale okolo, a ja sam potražila zaklon u zgradi u kojoj se nalazio nekadašnji turistički ured. U razvalini ureda, začula je plač djeteta. I tada prvi put ugledala Elvisa. Imao je samo osamnaest mjeseci. Čula sam ga kako plače. U svojoj ručici je držao bocu s prokislim mlijekom i imao je blatnjavu odjeću koju je čuvala do svoje smrti, i govorila da je nikada neće oprati. Što je u tom trenutku osjetila, nije mogla ispričati riječima, ali kaže da joj srce nikada nije tako jako lupalo. Nakon toga Ivanka je uzela dječaka u naručje i odnijela ga do policije, misleći da će mu pronaći roditelje, ali su joj rekli da dječačića nitko ne traži. Nije joj ostalo ništa drugo nego ponijeti ga kući. Kada ga je presvlačila, među njegovim stvarima pronašla je cedulju na kojoj je pisalo da se zove Elvis Salkanović, da je rođen 9. siječnja 1992. u Čapljini, da mu je majka umrla, a otac Ahmet pobjegao. Tako je Ivanka od sigurne smrti spasila, prehranila i odgojila ratno siroče Sarajeva. Ivanka je imala još troje djece, Gorana, Zvjezdanu i Svetenku, i nikada ih nije odvajala od Elvisa. Svi su oni za nju bili njezina djeca. Jednom se susrela s Elvisovom biološkom majkom. Uvijek se pitala, kako je netko u vihoru rata mogao ostaviti tako malo dijete. Prije nekoliko godina nazvala je Elvisova biološka majka i pitala ga treba li mu nešto. On joj je odgovorio da mu treba samo majčine ljubavi. Spustila je slušalicu i nije se više nikada javila. Ivanka je govorila da je Elvis, kada je bio mali, često znao upitati zašto ga je majka ostavila, a njoj se srce kidalo zbog toga. Nije mu tako malom mogla reći.

Plemenitost iznad svega

Elvisov biološki otac Ahmed nikad ga nije potražio. Međutim, s očeve strane Elvis ima još dva polubrata. S jednim od njih, Alenom, ima dobar odnos. Alen je dolazio kod Ivanke u posjet i Elvis je išao k njemu. Prije nekoliko godina mu se javio i polubrat iz Njemačke. Nije ova udovica s troje djece, dva mjeseca nakon što joj je suprug poginuo u obrani Sarajeva, iskazala građansku hrabrost samo kada je našla na ulici u Hrasnici napušteno dijete od osamnaest mjeseci, spasila mu život i pod granatama ga odnijela svojoj kući, svoju humanost i plemenitost pokazivala je u drugim slučajevima. Ivanka se šest godina brinula za staru susjedu Adilu Trivučić. Kada je Ivanka čula da u Hrasnici živi žena koja je u ratu izgubila sina, svaki joj je jedan donosila kući ručak. Nije joj bilo teško, jer je kuhala za svoje ukućane, a jedan obrok za susjedu značio je veliku pažnju. No, tu nije kraj. Kada je Adila umrla, nije imala nikoga tko bi ju pokopao, a Ivanka je tada podigla kredit u visini od 1500 KM i pokopala svoju susjedu.

U tim trenucima nije ni razmišljala kako će vratiti kredit s obzirom da je živjela od mirovine pokojnog supruga koja je mala. Ipak, njezina velika ljubav bio je i ostao Elvis za kojeg je govorila da je kao dijete bio nestašan, a često joj je bilo žao što ga neki nisu voljeli, jer je bio usvojeno dijete.

Bilo joj se jako teško brinuti o djeci. Znala je i po četiri puta mjesečno davati krv da bi dobila nešto hrane. Tako je živjela sarajevska Majka hrabrost koja je imala četvero djece i četvero unučadi, 
a za sebe je govorila da je bogata žena.•

Ovo je uvjerljivo najprodavaniji novi automobil u Hrvatskoj